Odgovor je da! Kako? Svakojako! Kako mi bude inspiracija.
Svaki put kad se udarim! Kao npr danas: ustanem, krenem za pranjem zuba i ostalih aktivnosti. Kao i uvijek, tada sam bosa, golih nogu. Izlazim iz kupaone i ne otvorim vrata kako spada, a desna noga već krenula. I naravno malim prstom udarim u vrata.
Ako se dotad nisam probudila, nakon tog udarca svakako jesam. I naravno, opletem po svima i svakome. Jer sam vidjela sve zvijezde u našoj galaksiji, a i susjedna je bila vrlo očita i artikulirana.
Dođem k sebi. Dan krene mailovima, proračunima, zbrajanjem opreme, vožnjom Seniorke od ovamo do tamo i natrag.
Nema par minuta kako sam kliknula na online account jedne od mojih kartica, tek toliko da provjerim stanje.
Kad tamo, traže me novi pass jer njihova stranica traži novi pass svaka dva mjeseca.
Ne znam tko im je to slagao, ali to je notorna idiotarija. Svaka dva mjeseca novi pas!!
Prvi put kad su me tražili promjenu pass-a, nisam bila nimalo inventivna u osmišljavanju, pogotovo kad sam shvatila da će me svaka dva fucking mjeseca pitat istu stvar.
I napišem ja njima psovku u pass. I dodam broj.
I danas, budući da traže novi pass ja samo promijenim broj uz psovku.
Zbilja, kakva je to idiotarija mjenjat pass svaka dva mjeseca!!
A k tome, i prst mi je poplavio. Osim što boli, odlučio i boje mjenjat.
Svašta!
Vid stvarno ‘suješ. Trećina bloga bolno vako il onako pa i tebi želim brz oporavak prsta. Valjda nece sve dugine boje izmijenjati.
ma da… odlično govorim kočijaški, k'o materinji 😀
Joj, znam te udarce u mali prst, zna da užasno zaboli, baš. I logično, mora se opsovat tad, potpuno se slažem s tobom 😊
Moj dodatni problem je što ja u rječniku imam tako neke pomalo neubičajene riječi koje upotrebljavam sa bliskim osobama, a mogu biti shvaćene pogrešno ako se omaknu kad im nije mjesto. Pa tako, recimo, sinu, kad me nešto naljuti, al ništa strašno, kažem da je mali slatki skot, ili recimo ponekad mu tepam – pašče mamino 😁😊 I zamisli sad, da mi ne daj Bože to izleti tamo gdje ne treba.
moja je Juniorka htjela pobjeć od kuće jer sam je nazvala guskom 😀
napisala mi oproštajno pismo i sve 😀
Jaooo 🤣 I…kako si je spriječila u tom naumu?
Zaključala sam vrata 😀
To mi i danas spominje – kao grešku u odgoju 😀
Opa!, dala si mi ideju🤗
Žao mi je zbog prsta. Kako se ono kaže – neka sve loše sa time ode.
Psujem, psujem. (Neživim) stvarima uglavnom.
vi'š kako djelujem inspirirajuće 😀
Ako se udariš u lakat, znači da ćeš putovati 😁
eto vidiš…. u lakat se nikad ne udarim, zato sad nikuda niti ne putujem!
šta bi ja da nema tebe 😀
Uzvraćam za širokogrudno/uskogrudno savijanje papira 😁
hahahah, a jel? 😀
Ja po cijeli dan… naglas, uzivo, zabole me… ljudi navikli
ma i ja, al u takvim momentima bude baš sočno…
a i Seniorka me stalno špota zbog toga, pa joj svaki put kažem da je psovanje odlika inteligentnih ljudi 😀
Špota – you make me miss my motherland, in a good way.
A da, sočno se psuje i u tim krajevima, bogat riječnik 🙂
Ima li mjesta gdje se ne psuje? 😀