Složih prvi draft nečega što bi se moglo nazvat knjigom koja bi sadržavala probrane, meni važne, postove. Pomučih se zadnjih nekoliko dana…
Baza je naravno bila arhiva svih objavljenih i sačuvanih postova. Neki dan napisah, postova sveukupno (sad već) 3355 u mojih nepunih 17 godina na blogger.ba.
Probrano i izabrano da bi eventualno bilo u toj knjizi je 545, podijeljenih po globalnim temama koje ti odabrani postovi obrađuju…
Ispalo je 402 strane… Puno, a opet me iznenadilo. Ne mogu reć da je malo, kad kompletna arhiva sadrži oko 1270 stranica, u wordu napisanih tekstova, donekle sređenih naslova, sadržaja, te po godinama odnosno mjesecima da se može lakše pretraživat….
Naravno, daleko najveći broj postova u toj “book to be” je o mom landranju… kako me moj Kozmopolit nazvao posvudušom, pa se i to poglavlje zove “O posvuduši”.
Samo to poglavlje bi moglo bit zasebna knjiga….
Ne znam hoću li dalje na ovaj način, ne znam želim li to odradit do kraja, pa da zaista bude knjiga od 400 stranica… Ako se i odlučim, vjerojatno će bit urađeno u samo nekoliko primjeraka da podijelim Juniorki, Brad Pittu i njegovom bratu… Oni će, vjerujem, to htjet i imati i čitati….
Uvjerena sam da bi velik interes bio za te moje putešestvije, zvane “O posvuduši”, jer ima zaista krasnih dogodovština, opisa mog kretanja po našim državama….
Možda se odlučim od toga napraviti pdf… možda se nekom dopadne da to zaista ukoriči na neki drugačiji način…
Sve u svemu, puno je mogućnosti… a vremena imam… kako za razmišljanje, tako i za donošenje odluke. Ma kakva ona bila….
Sugestije?
Ja bih prva kupila ?
Sugestija da ne isključuješ fotografije 🙂 možda se podrazumijevaju, ali eto da ja kažem ? posebnu čar daju
hm… gotovo u svim postovima koji sadrže fotografije, barem 75% njih je odraz mog stanja uma u trenutku pisanja posta…
ima smisla staviti fotografije gdje sam možda stavila svoje fotografije iz djetinjstva/mladosti… vrlo malen broj sam ostavila.. ali razmislim još
fotografije pejzaža kojima sam putovala – mislim da nema smisla, jer tih i takvih fotografija ima koliko hočeš… moje fotografije nisu nešto unikatno niti univerzalno… kriterij kvalitete fotografije pri tom ne razmatram
fotografije s raznih koncerata također mislim da nisu potrebne…
jer, mislim da bi knjiga bila prvenstveno dokaz/zbirka pisane riječi kroz silne godine pisanja
Voljela bih i da knjiga sadrži i komentare sa starog bloggera kada su se vodili čitavi razgovori…
hm… ima smisla, ali možda i nema…
dodavanjem komentara dobila bi se svakako atmosfera tih vremena, jer i kad sama čitam komentare na pojedini post, odvede me upravo u taj i takav trenutak..
s druge stran, nema smisla stavljat komentare jer, ako bih radila knjigu, radila bih je zbog postova, ne komentara …
nadalje… knjiga sad ima 400 strana, kad bi se printalo dvostrano, to bi došlo na nekih 200-tinjak… s ubačenim komentarima možda dođe do 400 obostrano printanih… to onda nije knjiga, hahahha to je antologija hahahha
razmislim još…
Možda ne sve, samo one zanimljivije iz vremena dok su bili još cosmo, povjesničar itd…. O, tempora, mo mores.
hm…
provjerim koliko odabrani postovi imaju komentare koji bi bili interesantni, zanimljivi, zanimljiviji…
(Ove moje sa nakalamljenim lapasusima zaobići u širokom luku ?)
ko? šta? đe?
tko? što?
koga? čega?
komu? čemu?
koga? što?
oj! ej!
(na) kom? (na) čem?
s kim? s čim?
zadovoljna? 😀
I zašto si preskočila pitanja za ostala četiri padeža?! Ma joj, pusti mene ❤️
Jesam ?
Nego, mislila preskočiš moje šizofrenične antikomentare, objaviš nam one lijepe blogonostalgične, nije patetično ?
Heeej, ne mozes ni zamisliti koliko mi je drago! Zelim ti puno, puno srece u narednim koracima, i veoma se radujem konacnom rezultatu.
Slazem se gornjim komentarom o ubacivanju fotografija. Nije bitno da li su profesionalno uradjene/editovane, ipak mislim da ce doprinjeti cjelokupnom dozivljaju.
hajde razmislim o fotografijama…
tvoja me podrška baš obradovala… mislim da ćeš bit prva koja će imat uvid u pdf konačnog drafta
Nadala sam se tome 🙂
Pošaljem na fb?
Kako god da se odlučiš nek bude sretno i hairli ?
za početak, Juniorka i njen muž su dali zeleno svjetlo… zaintrigirani su 😀
Prošlo je više od 10 godina kako sam radila knjigu Kurtizmami… treba nanovo tražit prihvatljivu knjigovežnicu, kako po iskustvu izrade knjiga tako i financijski…