Konačno je došao dan kad se “Vila Lutaka”, knjiga Snježane Banović, pojavila u knjižarama. Ni pet ni šest, odmah ja rezervirala. Osim knjige najviše sam se radovala izletu: odlazak do Trga. Tek toliko da provjerim jel sve na svom mjestu otkad sam zadnji put bila na Trgu, čitaj: lani nekako u ovo isto doba.
Znajući sebe, unaprijed sam, putem hodajući do knjižare, govorila u sebi: “Ideš na kavu, ne po drugu knjigu! Ne kupuj ništa drugo, ideš samo po JEDNU knjigu i na kavu!”
Badava sve.
Dok sam čekala da pronađu rezerviranu knjigu, naizgled sasvim nezainteresirano čitam naslove knjiga na izložbenoj polici. Prva, druga, …. dvadeset peta.. i eto vraga!
Nova knjiga Slavenke Drakulić. “O čemu ne govorimo”.
Fast forward… evo me, sjedim u kavani hotela “Dubrovnik” kao što i priliči penzionerima. Pijem ness i coca colu…
S dvije knjige u ruksaku.
Jexeš čovjeka s principima.
😀
ps. “Vilu Lutaka” čitam i Seniorki… Slavenku čitam (u) sebi.
Lijepe rijeci lijepog trenutka. Dobio sam volju da si napravim kapucino .
Preko puta je bila knjizara od izdavacke kuce “Znanje”.Postoji li jos uvijek ta knjizara od pomenutog izdavaca?Hvala
Postoji… iako ne pamtim kad sam nešto kod njih kupila…