Advent u Zg nije i ne bi smio biti primjer onoga o čemu govori NKTB i LauraTesla u svom komentaru na njegov post https://nekontamteba.blogger.ba/2023/12/18/ja-ne-kontam/
Potpuno si u pravu kad govoriš da je to pretvoreno u turističku atrakciju, a s druge strane gdje u svijetu Božić nije pretvoren u turističku atrakciju?
Komercijalizacija i sukcesivno prostitucija blagdana koji je prvenstveno obiteljski blagdan, baš kao i Uskrs. Božić se slavi i dočekuje u krugu obitelji, trpeza može i ne mora biti skromna, zavisno od pojedinačne obitelji i njihove situacije. Badnjak, večer kad se dočekuje Božić, po tradiciji je skroman, ne-mesni dan, najčešće riba – kod imućnijih je to uvijek bakalar, kod manje imućnih bilo koja druga vrsta ribe. Na koncu ne mora nužno biti riba, bitno je da nema mesa, jer meso predstavlja bogatstvo, imućnost, pa sve do hiperbolom bahatošću.
U mojoj obitelji se po tradiciji za Badnjak jede bakalar. Dugo godina, vjerujem gotovo pedeset, jer baka nas je tome naučila, kupovali smo sušeni bakalar, no s njim ima previše posla – jedan dan za močenje (jer je sušen, pa da se riblje meso napuni vodom, da dođe k sebi), drugi dan za kuhanje i čišćenje (čišćenje od kostiju jer se izbjegava da se prilikom konzumacije nailazi na kosti), i konačno treći za konzumaciju. Za 4 osobe dovoljan je sušeni bakalar od 300 grama. Unazad nekoliko godina, možda šest sedam više ne kupujem sušeni, već očišćeni i zaleđeni bakalar. Kuha se s krumpirovim ploškama i osnovnim začinima (češnjak, sol, biber i/ili papar) i neizostavni lovorov list. Jede se kao juha. U Dalmaciji se vrlo često jede bakalar na bijelo (procedura ista ako se kupuje sušeni bakalar, močenje, kuhanje, čišćenje), ali se u konzumaciji pomiješa s krumpirom koji izgleda kao pire.
U ponoć se ide na ponoćku, misu kojom se dočekuje dan Božića. U mojoj obitelji se nikad nije išlo na ponoćku, no mi nikad ni nismo bili toliko religiozni da bi išli na mise.
Božić je dan slavlja, dan kad se jede sve ono što se i inače jede na slavljima. Bogate juhe, meso (najčešće perad – pile, patka, guska), razne vrste kolača, trpeza je puna i bogata, jer se slavi rođenje djeteta, Isusa.
Molitelji – u žargonu se nazivaju “klečavci”, koje spominješ su, za mene, sprdačina ultradesnih konzervativaca. Što mole? Da se žene vrate gdje im je mjesto – za štednjak, u rađaonu, da nemaju teškom mukom i vrlo često krvlju plaćena i stečena prava i mogućnosti. Tko moli? Hrpa plaćenih muškaraca da se produciraju, da kleče na glavnom gradskom trgu.
Tko protestira? Ljudi kojima su prava, ljudska prava, ne samo žena nego i muškaraca, jednako tako i LGBT osoba, koja se stečena raznim pokretima u povijesti, prava koja su dobivena zakonima, jedinica mjere za sve što se dešava u ovakvom, kvazidemokratskom društvu u kojem se nalazi RH.
Ono što je meni interesantno je način na koji u istoj rečenici spominješ i molitelje i one koji protestiraju protiv tih i takvih molitelja.
Ispada da si na strani klečavaca. Možda nisi, ali to je dojam kojeg sam stekla čitajući tvoje rečenice.
Da je licemjerno – jeste. To stoji. Licemjerni su klečavci, ne oni koji protestiraju protiv njih i njihovog klečanja. Jer apsolutno vjerujem da ti isti klečavci ne žive načinom života za kojim mole i kleče.
Tako Gracia, konačno da si tu!
Ja mogu samo reći da ne znam tko je luđi, ovi molitelji ili ovi što protestiraju! “Kad se dvojica spore oko vjere, najmanje je jedan od njih budala.”
Ne znam o tim desnim i lijevim iskreno nista, ali si nam jako lijepo prenijela Bozic u svojoj porodici.
Kako sam odrasla u katolickoj zemlji, Bozic mi je uvijek bio i ostao jako lijep dio godine iako ga ni na koji nacin ne obiljezavam. Steta samo sto vec par godina nema snijega za Bozic
Bravo Gracija, odlicno si ovo napisala. Ti si dobra s rijecima, inteligentna, zanimljiva i cini mi se (sto je meni najbitnije kod ljudi) iskrena. Pisi cesce Gracija