blogger

BRONCA

Preživjeh i ovo svjetsko prvenstvo…. mjesec strepnje, nadanja, navijanja, veselja, radosti, tuge… sve se ispremiješalo… srećom postoji excel…. radila svakakve tablice, samo da lakše podnesem silna nerviranja…..

Prije četiri i pol godine avion s Vatrenima prošao mi iznad dvorca…. vjerojatno će i ove, ali s obzirom na maglu, oblake, kišu sa snijegom i snijeg s kišom, raniji nestanak danjeg svjetla, teško da će bit vidljiv… kako god bilo, BRAVO VATRENI!!!

Sad se možemo vratit normalnom životu…. ukoliko se išta danas može nazvat normalnim….

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Il se jednostavno možeš ne nervirat zbog svega tog. Al takva je naša priroda idruštvo kako bi rekao Elemental

  2. Super im je nadimak, uvijek mi se sviđao. Vatreni😊

  3. Ne dao Bog ,ili sta vec sto ima moc,zivjeti tu euforiju koja nastaje sa nekim uspijehom kolektiviteta obiljezen nacionalnim.Tu nema covjeka u jednini niti euforija zna biti drugacija od histerije.Odgovornost covjeka histerije ne postoji .Fasizam je je produkt histerije koja ubija svaki vid odgovornosti pojedinca jer RULJA svoje barbarstvo opravdava nacijom a nacija je velicina koju svaka normalna osoba prihvata kao sopstvenu velicinu.To je ta batina sa dva kraja i cijela povijest civilizacije je u tom procjepu.Nekad kao pleme kasnije kao nacija jer je jedinka zadana tim okvirom.Rijetke su jedinke koje misle moralom i ljudskim u toj nacionalnoj euforiji.Gube ljudi svoju individualnost .

    Cestitke “vatrenim” .Divim se njihovoj volji .Svaki igrac je dokazao svoju velicinu i ona je ugradjena u kolektivitet.U potpisu Halid Dizdarevic

  4. Čestitam vam, draga Gracia i žao mi je što nisam imala priliku ispuniti ti zahtjev o izvještavanju sa utakmice Vatrenih 🙂 nekad negdje ako ikad opet…

Komentariši