blogger

SADOMAZOHIZAM

Naprosto obožavam kad mi ljudi, koji su pola stoljeća živjeli svuda samo ne ovdje, počinju solit pamet kako su knjige koje su dobili besplatno, u stvari propaganda.

Ima ali, … no i dalje je propaganda…. puno su otkrili između redaka, pogotovo što uopće ne poznaju kraj u kojem su rođeni, ali i dalje je to propaganda…..

I po ne znam koji put shvatim da ne treba biti susretljiv i dobronamjeran….

Da, znam, svako pravilo ima iznimku… i nisu svi ljudi isti…. ali iznova padam na isti štos….

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Iz nekog, teško naglas objašnjivog razloga, vjerujem da su najvrednije stvari besplatne. A što se knjiga tiče, na poklonjene knjige, bez obzira na sadržaj, gledam kao na one koje su date od srca, a ne radi bilo kojeig drugog materijalnog ili duhovnog / indoktrinirajućeg sadržaja. Možda zato što se ne vodim onom “ako ne znaš šta je dobro, onda gledaj šta je skupo.” Mada i ta bi imala smisla da nije faktora precijenjenosti ponude s jedne strane i nemanja vlastitih vrednonosnih kriterija s druge strane uključujući kritički uvid. A možda i zato što sam najvrednije knjige nalazila po bagatelnim cijenama kod uličnih prodavača, od kojih sam, radi prepoznavanja vrijednosti, još rjeđe i vrednije dobijala na poklon, od kojih dvije nikad objavljene koje su mi, otprilike, jedna od dvije najvjednije stvari koje posjedujem….

    • u konkretnom slučaju, čovjek mi kaže “kako je knjiga puna tipfelera, kako je lektoriranje urađeno površno…. kako je cijela knjiga teška propaganda….”
      nije mi palo na um polemizirati, a kamoli raspravljati o vrsti i kvaliteti propagande, ali ako zamoliš da ti pošaljem knjigu, onda ja nisam adresa na koju trebaš uputiti bilo kakve kritike… već jedino zahvalnost da sam ti je ikako i poslala…

  2. Pisala sam nedavno kako su mi obili podrum i ukrali kutiju punu knjiga, klasika, kupusara. Stajale su tu dok sam se selila, valjda neko skontao da dole ima neke vrijednosti. Nema veze.

    Prije nekoliko dana sjedim u busu, neka žena na sjedištu prekoputa mene čita “Idiota”. Vidim poznato mi nešto, zadubim se, viri ona prva prazna strana, na njoj moji inicijali. Moja knjiga! Htjedoh se derati: mooooje! Nisam. Bezveze prokomentarišem “kako rijetko ko još čita”. Kaže žena “mozes misliti na autopijaci sam kupila 20 knjiga za 10 maraka”. Najednom mi bijaše drago. Neka idu dalje…

  3. Kad skontaš, sve je propaganda. Samo čega?

Komentariši