Ne pamtim kad sam pročitala bolju autobiografiju.
Iskreniju.
Brutalniju.
Ne štedeći nikog pa ni sebe.
Cijeli život sam je voljela, osjećala s njom, na neki minimalan način bila dijelom njenog života. Danas osjećam duboko poštovanje, produbljeno saznanjem i spoznajom da, iako nikad nisam bila dijelom njenog profesionalnog kruga i da su sve moje informacije i saznanja bila proizvod medija, sam oduvijek, od kad znam za nju, od daleke 1974. godine, bila na pravoj strani.
Potvrdila su se i moja razmišljanja o cijenjenom, poštovanom, možda i najtalentiranijem našem glumcu. Usprkos svim kvalitetama, pokazalo se da sam s pravom uvijek imala neki negativan osjećaj prema njemu iako volim gledati njegove drame, filmove, predstave, slušati njegove pjesme.
U ovoj je autobiografiji sublimirana sva naša historija, sva naša povijest, greške, kriva postavljanja, krive ideje.
S druge strane, koliko je i zar je zaista teško odvojiti profesionalni život od okolnosti u kojima se živi i radi? Mira je pokazala i dokazala da je jednostavno nemoguće. Koliko god ne želiš biti dio mainstream politike i pojedinačnih, najčešće suludih, ideja, svi oko tebe ti neće to dozvoliti.
Bolje glumice, talentiranije, kvalitetnije teško da ćemo ikada više imati. Pozorišne i filmske.
Vremena su se promijenila. Danas je uspjeh dobiti angažman u sapunici, čim više epizoda tim bolje, čim više sapunica pet minuta instant slave naoko dulje i jače traje. Ali to je samo pet, brojkom i slovima, pet minuta instant slave. Dovoljno da već sutra, s novom sapunicom, zasija neka druga instant zvijezda jednako kratkog trajanja.
Njena će pak zvijezda trajati i svjetliti bez obzira na sve, bez obzira na razne karijeriste kojima je cilj naći se u tih pet minuta instant slave.
Ako ne znate što bi čitali, ovo je knjiga za vas.
Mira Furlan ?
Da, Mira 🙂