Još jedan film o šezdesetima. Još jedan film o detalju, o momentu američke suvremene historije.
Ne znam bi li ikada ijedna od naših država snimila film, objektivan film o svojim lapsusima, greškama, predrasudama. Nije sad da mislim da su ameri otkrili toplu vodu, ali barem savjesno, dosljedno, jasno, precizno, koncizno govore o vremenima kada su im broj i boja krvnih zrnaca bili modus vivendi i modus operandi.
Martin Sheen kao J. E. Hoover, odličan!
Daniel Kaluuya – zvijezda u usponu. Odličan, maestralan. Nominiran u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Nasuprot njega, Judas, Lakeith Stanfield, nominiran također za najbolju sporednu ulogu. Zašto i kako obojica za najbolju sporednu ulogu? Tko po toj logici igra glavnu ulogu u ovom filmu? Lakeith je meni nepoznat, no to ne znači da nema šansi u osvajanju kipića.
IMDB – 7.6
NOMINACIJE – 6
Usporedba s prvim odgledanim filmom – broj nominacija isti, imdb ocjena neznatno slabija. Kvalitetom su mi nekako podjednaki, jednako drže pažnju. Oba filma mi nisu dozvolila puno guglanja za vrijeme gledanja, što znači da su uspjeli zadržati mi pažnju.
Ako bih morala birati između ova dva filma, ne bih mogla reći koji više zaslužuje kipić, ni u kategoriji najboljeg sporednog glumca ni u kategoriji najboljeg filma.
Možda bih ipak dala prednost Danielu.
Fred Hampton, momak koji je imao samo 21 godinu, kad ga je država proglasila neprijateljem i ubila, baš kao i Stephen Biko, su momci koji su bili ispred svog vremena.
Tko shvaća, razumijet će.