Davno nekad, bila sam još studentica, provedoh, o trošku organizatora, nekih 5-7 dana u Dubrovniku, Babin Kuk, na seminaru gdje smo pokušavali učiti i naučiti kako se treba ophoditi s turistima. Dobih i neki certifikat koji je o tome svjedočio, iako danas nemam pojma gdje je niti bi li mi ičemu danas poslužio.
Ali tada dobro naučih kako se treba ophoditi s turistima i gostima hotela. Nažalost, nikada u turizmu nisam radila, ali ono što sam naučila i upamtila ostalo je u glavi.
Prije sedam godina, jedan kraći period, radila sam u restoranu i tada naučih i vidjeh kako konobari i kuhari i kuharice izgledaju s one strane šanka.
Naučih i tada davno nekad i tada prije sedam godina potpuno cijeniti taj posao i ljude koji ga obavljaju.
Taman dovoljno da prepoznam kako izgleda biti podcijenjen turist. A upravo to mi se dogodilo. Na mjestu u kojem sam provela bezbroj dana.
Prilikom rezervacije zatražila sam dvokrevetnu sobu. Ne dolazim prvi put, i zna se, javna je tajna da nemam bračnog druga, nemam ni vanbračnog, dođe mi na isto. I zna se da, kad uzimam dvokrevetnu sobu da hoću razdvojene krevete.
Ulaskom u sobu, vidim bračni krevet. Hm… ne smeta mi, ali nije u redu.
Tražila sam sobu s pogledom na zid, a dobila sam sobu s pogledom na more.
Zar nije super? Nije, jer pogled iz sobe mi nije toliko bitan, jer u njoj niti ne boravim preko dana. Ali, ovo “pogled na more” u stvari znači soba iznad kuhinje, ispunjena raznoraznim mirisima toliko jakim da i potpuno nova, čista posteljina ima miris po užeglom ulju. Divota!
Sutradan tražim novu sobu, i dobijem je. Ok. Idemo dalje.
Osigurani parking u jednom trenutku se sveo na petanestak parkiranih automobila, naguranih poput sardina u konzervi. I ja nemam gdje ostavit auto. Nije prvi put i nije problem.
Odem na recepciju tražeći savjet i ideju gdje da parkiram auto, a dobijem drsku, bezobraznu, podcjenjivačku i prepotentnu rečenicu “Parkiraj na kaldrmi!”
Nakon kraće prepirke, ostavih auto kao da ga je poplava donijela, i samo zahvaljujući komšinici, koja baš tog trena nije mogla do svoje kuće, dobih dozvolu da ostavim auto ispred njene kuće. Ispričah joj se za neugodnost koju je imala, i objasnih da će moj auto biti samo nekoliko sati tu parkiran jer već sutradan idem dalje.
Idućeg jutra imadoh raspravu s recepcijom i vlasnikom hotela. Oni su u datom trenutku već znali za “nesuglasicu” tokom prethodne noći, i paušalno se ispričaju.
Ali, upravo ta paušalnost mi je dala momentum. Očitah im sve po spisku.
Ako tražim dvokrevetnu sobu, a dobijem bračni krevet, jel ja treba da razdvajam krevete?
Ako primjetim da se soba ne može zatvoriti i propisno zaključati, jel ja da popravljam bravu i kvaku?
Ako dobijem ključ od sobe s napomenom da im je to jedini, jel ja trebam napraviti kopiju ključa?
Svjesno svih ovih godina zatvaram oči na mane hotela, jer cijenim lokaciju i položaj, jer mi odgovara blizina hotela lokalitetita u gradu koje najčešće koristim.
Znam pouzdano da se recepcioneri hotela koji međusobno nisu puno udaljeni, koriste usluge jedni drugih, međusobno se pomažu u nekim situacijama.
I umjesto da recepcionerka prozove kolege obližnjih hotela da pokuša pronać rješenje nastale situacije, dobijem rečenicu “parkiraj na kaldrmi” i “ako tu parkiraš, ovi će ti naplatit” ili, što je još najgore od svega, “parkiraš li tu, ljudi će zvati pauka”.
Bezobrazluk par exellence.
U jednom trenutku učinilo mi se da sam možda preburno reagirala, ali kad su mi iz sjećanja izašle mnogobrojne situacije u kojima sam svjesno zatvarala oči, odlučih da su me zadnji put vidjeli.
Ne dozvoljavam da me itko podcjenjuje. Samo zato što godinama koristim njihove usluge ne znači da se sa mnom može brisat pod.
Jednom ću zanemarit, … drugi put će još proć ali pamtim… treći put više nisam tvoja budala.
Sarajevo je ispunjeno bitno bolje opremljenim hotelima i hostelima.
Niste vi jedini u gradu.
Pogled na more u Sarajevu?
I hajde, možda je stilska figura, nego zar je moguće da je kod njih obrnuto: umjestonda te dodatno cijene kao stalnog gosta, oni te tretiraju kao da si slučajni prolaznik koji traži da noći besplatno. 🙂 Čudo nad čudima. Naročito iz perspektive Turske, gdje je usluga najbolja na svijetu. Ljudi dube na glavi za mušteriju, u svakoj oblasti.
cijenili su me u pogledu cijene noćenja, taj dio nikad nije bio sporan, zato i jesam i dolazila i zatvarala oči na mane. i prijatelji koje sam dovodila i slala su imali nižu cijenu… što se toga tiče mogu ih samo pohvaliti…
ali ponašanje recepcionerke u drugoj/noćnoj smjeni, je prelilo čašu….