https://rezovibwphotos.blogger.ba/arhiva/2017/04/26/4057323
Gracias a la vida que me ha dado tanto….La ruta del alma del que estoy amando…. Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?….. Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio…."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."
Pa ovdje pise da stranica koju trazite ne postoji kad se klikne na Mikiba!
hajde klikni na ovo dok ja popravim u postu 😀
http://rezovibwphotos.blogger.ba/arhiva/2017/04/26/4057323
Tu sam… mada više nisam aktivan kao bloger, to nije razlog da ne pratim nekoliko meni dragih blogova među kojim je i ovaj, uglavnom bez komentara.
—
Na godišnjicu odlaska mog najdražeg pjesnika, na fb sam se osvrnuo sa nekoliko riječi:
Drugo ime za ljubav
IZET KIKO SARAJLIĆ 02.05.2002-02.05.2017.
Neizmjerno je volio svoju Mikicu, ovaj grad, ovu zemlju… šta reći o njemu, njegovom radu, pjesmama… ko zna zna, ko ne zna – žao mi je njegove osiromašene duše!
Ćesto sam sretao pjesnika na groblju “Lav”… sjedio je na hladnom granitu pored svoje voljene u tihom razgovoru… nakon par godina pridružio joj se u vjećnosti…
Pjesnik nije umro – živi u svojim pjesmama!
TRAŽIM ULICU ZA SVOJE IME
Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.
Velike, bučne ulice –
njih prepuštam velikanima istorije.
Šta sam radio dok je trajala istorija?
Prosto tebe volio.
Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo i prošetati poslije smrti.
U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bjezeći pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.
Bilo bi lijepo da bude popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije.
Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikada nikog ne zadesi nesreća.
—
Srdačan pozdrav iz Sa!
Marijane, da, točno… koliko znam, član sam fb grupe koja je tražila da se Kiketu dodijeli jedna ulica, Kike Sarajlić još uvijek nema svoju ulicu….
žalosno i tragično….
Kad ćemo popiti kafu?
Žao mi je što ne ostaviš neki trag kad dođeš čitati moje postove, ali veseli me zaista da dolaziš 🙂