Ima li im kraja…
Zaista razmišljam o količini kilometara koju godišnje odrađujem, naročito kad ovih dana čitam o brojnim nesrećama i životima koji su k'o rukom odnešeni…
Gracias a la vida que me ha dado tanto….La ruta del alma del que estoy amando…. Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?….. Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio…."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."
Gracia, čuva te tvoj anđeo 🙂
Bitna je kvaliteta, ne kvantiteta prijeđenih km.
“Čuvaj se – čuvati ću te!”
Rudarski: Sretno!
hn. 🙂
Senorita, nadam se da je tako 🙂
Hajjnezir, za sebe uvijek mogu garantirat, ali oni oko mene su ono sto me brine… 🙂
Ma ne traži se od Tebe da “garantiraš”, da se brineš za one oko Tebe, nego kako rekoh: “Čuvaj se! – Čuvati ću te!”
Eto sam te brige oslobodio. SRETNO!
hn. 🙂
Ima jos dosta do Sv Barbare, zastitnice rudara :))
Ma razumijes ti sta ja mislim :)))
Ja koja bez auta inače do obližnjeg granapa ne idem, jučer i danas sam ostavila auto ispred zgrade i otišla na posao pješke…
ne bjezi se od neizbjeznog, tamo smo gdje trebamo biti i onakvi smo kakvi trebamo biti. neki tapkaju u mjestu drugima sudbina da kilometre prelaze. kratko receno: tako ti grah pao!
i to što kažeš 🙂