Nekategorisano

ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM

Sjeverno od grada i Medvednice prostire se Hrvatsko Zagorje do kojeg se autom može doći sa zapadne strane preko Zaprešića ako se prolazi kroz grad, ako se ide autocestom, također sa zapada, do Zaboka, Krapine ili Varaždina, ili ako se krene sa istočne strane preko Laza Bistričkog pa prema Mariji Bistrici, gdje je svetište, ili prema Stubici. Kako god se krene, povezanost je dobra, brojne ceste povezuju mnoga veća i manja naselja.

Za svako od tih mjesta se može mnogo toga ispričati. Marija Bistrica je poznato svetište i mjesto hodočašća, Gornja Stubica poznata je po Matiji Gupcu i obližnjim toplicama, Krapina po Krambergerovom otkriću ostataka pračovjeka, danas poznatog kao Krapinski pračovjek, Klanjec po Galeriji Antuna Augustinčića, Veliko Trgovište kao rodno mjesto F. Tuđmana, Kumrovec kao rodno mjesto J. B. Tita, Varaždin kao bivši glavni grad Hrvatske, samo da nabrojim veća i poznatija mjesta.

Hrvatsko Zagorje poznato je po svojem beskrajno lijepom reljefu – beskrajni brežuljci uglavnom pod vinogradima između kojih vrludaju cestice.

Svojoj gošći sam odlučila pokazat dio Hrvatskog Zagorja, od jugoistoka prema sjeverozapadu.

Na obroncima Medvednice, ili Sljemena, kako u svakodnevnom govoru zovemo našu planinu, nalaze se izletišta, neka starija i pomalo možda i zaboravljena, neka novija, i put nas vodi baš pored njih.
Jedno od tih starih, zaboravljenih je i Prepuštovec. Mjesto gdje smo, kao djeca, s roditeljima odlazili gotovo svaki vikend i roštiljali, danas je u potpunosti zaboravljeno. Bilo je pokušaja prošlih godina da se Prepuštovcu vrati nekadašnji sjaj organiziranjem biciklijada, ali s vremeno je i to zamrlo.

Put nas vodi neposredno pored Prepuštovca, preko Sljemena i skrećemo prema Gornjoj Stubici, zagorskom selu poznatom po Rudolfu Perešinu, pilotu koji je, u Domovinskom ratu, kao pripadnik Ratne avijacija JNA odbio pucati na Hrvatsku, te je prvom prilikom svojim MIG-om sletio u Austriju, i pridružio se Hrvatskoj vojsci u odbrani Hrvatske. MIG kojim je pobjegao nikad nije isporučen Hrvatskoj, čak štaviše pod nerazjašnjenim okolnostima rastavljen je na dijelove i negdje arhiviran, prodan ili šta već. Perešin je poginuo 1995 za vrijeme akcije Bljesak kojom je oslobođena do tada okupiranja zapadna Slavonija. U centru Gornje Stubice nalaze se bista i maketa MIG-a kao spomenik heroju Domovinskog rata.

U neposrednoj blizini je crkva Svetog Jurja izgrađena 1209 godine, a današnji oblik dobila je u 18. stoljeću.

Uz nju se nalazi jedini živi svjedok seljačke bune u kojoj je Matija Gubec imao ulogu vođe. Živi svjedok je 430 godina stara lipa, od 1957. zaštićeni spomenik prirode, visoka oko 9 metara, opsega skoro 5 metara. Prije 6 godina s nje je uzeto 50 grančica u cilju daljneg razmnožavanja i osiguranja potomstva ove višestoljetne lipe.

Gupčevu lipu smo u danima mojih osnovnoškolskih razreda često posjećivali, a eto, prošlo je gotovo 50 godina do ove moje posjete.

Prema usmenoj u početku, a kasnije i pisanoj, predaji, ispod te lipe je Matija Gubec okupljao seljake, kojima su vlastelini, plemići, naturali nerazumne poreze te su se seljaci pobunili.

Jedan od najokrutnijih vlastelina bio je Franjo Tahy, čije plaćenike su seljaci s lakoćom pobijedili. Zbog tog otpora, Hrvatski Sabor je seljake proglasio izdajnicima, a kao odgovor seljaci su se udružili i poveli, danas poznatu, Seljačku bunu, 1573. godine. Tu je bunu Vatroslav Mimica prikazao u filmu s istoimenim nazivom s Fabijanom Šovagovićem u ulozi Matije Gupca.

Krajnji cilj seljačke bune bilo je stvaranje slobodne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu i uspostavljanje seljačke vlade.

Buna se proširila na gotovo 60 vlastelinstava, ali je, nakon početnih uspjeha, ubrzo ugušena. Matija Gubec je uhvaćen, i nakon mučenja užarenom željeznom krunom i posprdnim proglašavanjem seljačkim kraljem, rasčetvoren na današnjem Trgu Svetog Marka.

Sjeverno od Gornje Stubice, u dvorcu obitelji Oršić, nalazi se Muzej seljačkih buna sa mnoštvom eksponata, slika, predmeta, oružja, oruđa, itd iz tog perioda.

U nekoliko kilometara udaljenom Hižakovcu, prema jugu, nalazi se i rodna kuća Matije Gupca, Gupčeva hiža, gdje se može pogledati način života u tom vremenu, a i mladica nove Gupčeve lipe.

To be continued

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši