Nekategorisano

ŠETNJA SAMOBOROM – 2

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. ne-pustajme

    Baš je lijepo a vidim i uživali ste u kolačima, hm 🙂

  2. graciasalavida

    kremšnite su u Samoboru ipak neizostavne 😀

  3. jasamizbosne

    Volim kad se cuvaju stari objekti poput ove skole iz 1601!
    A ona kremsnita uopste nije trebala biti u ovom albumu … 😀

  4. srecaa

    Pitam se nadodje li kad ovaj potocic pa se izlije?

  5. graciasalavida

    srecaa, pa bilo je i toga…

    bosanka, nisi valjda ogladnila? 😀

Komentariši