ŠETNJA ZAGREBOM

Pet dana, izvoženo 450 km, nešto malo manje od 19 ishodanih kilometara – to je matematički rezime.

Pokazah svojoj gošći, koja je na moje apsolutno iznenađenje, prvi puta u Zagrebu, i grad i okolicu. To što dosada nije bila u Zagrebu, ne smatram minusom ili grijehom ili šta već, nego nekako očekivah da će zbog prirode svog posla makar jednom u svom dugom radnom vijeku biti u Zagrebu.

S obzirom na tu činjenicu plan se donekle promijenio. Rekla bih, na bolje.

Otkuda početi? Otkuda krenuti s pokazivanjem svog grada? Mlađi ljudi bi vjerojatno bili gosti moje Juniorke, pa bi ona znala pokazat noćni život, ali moja gošća je mojih godina. Malo, samo malo, samo malkice smo prestare za to, stoga su nam i interesi malo drugačiji.

Kako god bilo, počele smo s arhitekturom i onim najboljim u gradu.
Mirogojske arkade su posebno arhitektonsko djelo Hermana Bollea. Herman Bolle je mnogo toga izgradio u gradu, i ne samo u gradu i Hrvatskoj, ali Mirogojske arkade su nešto posebno.

Mirogoj je najpoznatiji kao glavno i najveće zagrebačko groblje, ali osim te primarne funkcije, treba ga promatrati kao umjetničko djelo, kao dio zagrebačke i nacionalne baštine. Tu su pokopani mnogobrojni arhitekti, pravnici, doktori, književnici, političari, umjetnici, sportaši… mnogobrojni ljudi koji su svaki na svoj način obilježili vrijeme u kojem su živjeli i svojim profesionalnim uspjesima zadužili grad i državu, u svim i raznim periodima kroz historiju. Obišli smo malen dio ali vidjeli počivališta mnogih, meni i mojoj generaciji mnogo poznatijih ljudi. Mlađima ta imena možda ništa ni ne znače, ali dr Ivan Ribar, Vladimir Nazor, Marija Jurić Zagorka, Krešo Čosić, Dražen Petrović, Edo Murtić, Ena Begović (to su samo neki od onih koje smo obišli) mene i moju generaciju vraća u dane djetinjstva i mladosti.

U samim arkadama se nalaze stotine i stotine ljudi kojima je i na taj način iskazana zahvalnost i poštovanje na svemu što su uradili za svog života.

Nedaleko se nalazi i krematorij sa Gajem urni – mjesto koje danas sve više i više ljudi bira za svoje zadnje počivalište.

Tu smo provele gotovo dva sata šetajući, a zatim se spustile na Trg Bana Jelačića. Trg je neizostavno mjesto za početak razgledavanja Donjeg Grada, jer gotovo sve počinje ili završava na Trgu.

Na samom Trgu počinju brojne ulice, pa idemo redom.

Ilica – najduža i najpoznatija ulica u gradu, počinje na zapadnom dijelu Trga i godinama prije rata poznata po svojim brojnim dućanima predstavljala je shopping centar. Kupiti nešto u Ilici bilo je poput obaveze, dokaza imućnosti, dokaza praćenja modnih trendova.. Danas, Ilica nije izgubila svoju funkciju, ali pored bezbrojnih shopping centara, kako u najužem tako i u širem centru i okolici, više nema taj značaj.

Hodajući Ilicom, prva ulica s desne strane je Tomićeva, iz koje se uspinjačom može na Gornji Grad, poznatiji kao Gradec ili Grič. Uspinjačom se dolazi do kule Lotršćak s koje svaki dan top označava podne.

Grič je brežuljak na kojem su mnogobrojne male, relativno uske ulice u kojima su živjele zanatlije. Centralni dio Griča čini Trg Svetog Marka s jednim od zaštitnih znakova grada – Markovom crkvom i njenim krovom u bojama na kojima se nalazi Grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te grbom grada Zagreba. Na tom trgu se danas nalaze i zgrada hrvatske vlade i Sabora. Osim njih, na Griču su i mnoge druge institucije.

Nešto sjevernije od Ilice počinje ulica Stjepana Radića. Jedna od rijetkih ulica u gradu koja još uvijek ima kocke, i budući vodi u brdo, ne vjerujem da će se to mjenjati. Iz Radićeve ulice, s lijeve strane, vode Zakmardijeve stube koje vode na Strossmayerovo šetalište, koje s juga omeđuje Grič, a vodi i do već spomenute kule Lotršćak.

Radićevom ulicom se dolazi i do poznatih Kamenitih vrata, koje su jedna od pet srednjovjekovnih ulaza u Grič. Kamenita vrata su danas jedina ostala u tom nekom svom izvornom obliku.

Do Tkalčićeve ulice se dolazi sa Trga krećući se prema stepenicama koje vode na Dolac. Tkalčićeva ulica je danas ulica s brojnim kafićima, restoranima, terasama. Ulicom Krvavi Most povezana je s Radićevom ulicom. Ulica Krvavi most je jedna kratka ulica koja je podsjetnik na mračni dio povijesti grada – sukobe slobodarskog, kraljevskog grada Gradeca i biskupskog Kaptola. Nekad je na tom mjestu bio most preko potoka Medvešćak.

U neposrednoj blizini nalazi se i statua Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke i poznate književnice, dovoljno je da kažem Grička vještica, Tajna Krvavog mosta, Gordana.. bit će dovoljno da se starija generacija prisjeti žene koja je svojim djelima obilježila sredinu 20. stoljeća.

S desne strane, gotovo nasuprot ulice Krvavi Most, nalazi se Skalinska ulica s jednim od meni najdražih restorana, Nocturno. U taj restoran, koji osim zatvorenog dijela ima i terasu, vodim sve svoje goste. Iz Skalinske ulice vide se tornjevi zagrebačke katedrale, a sama ulica vodi do spomenika Petrici Kerempuhu i Dolcu, te u produžetku na Kaptol, gdje se nalazi katedrala.
Dolac, kroz historiju grada glavna i danas najpoznatija tržnica, nalazi se iza zgrada koje sa sjevera omeđuju trg. Do nje vode stepenice, a može se i kroz prolaz između navedenih zgrada. Na vrhu stepenica nalazi se prije desetak godina podignut spomenik zagrebačkim kumicama – ženama koje svakodnevno dolaze na Dolac i trguju voćem, povrćem, sirevima, suvenirima. Na vrhu tog prostora nalazi se spomenik Petrici Kerempuhu, književnog liku koji se pojavljuje u više književnih djela, a najpoznatije su „Balade Petrice Kerempuha“ Miroslava Krleže.

Na sjeveroistočnom rubu Trga počinje Bakačeva ulica koja vodi na Kaptol, drugi brežuljak. Ta dva brežuljka, Kaptol i Grič su mjesto gdje se grad počinje, kroz povijest, formirati i radijalno širiti u svim pravcima.

Sa istočnog ruba Trga počinju Jurišićeva ulica. Jurišićevom se dođe do Trga Burze, ili danas Trga hrvatskih velikana i dviju prepoznatljivih građevina – HNB, djelo poznatog arhitekte Viktora Kovačića, i zgradom u kojoj je danas Ministarstvo znanosti i obrazovanja i sporta, djelo arhitekte Aladara Baranyaija.
Na južnom rubu Trga počinju Petrinjska, možda najpoznatija po zgradi policije i nekad zatvora, Praška u kojoj se nalazila zagrebačka sinagoga, uklonjena 1942, djelo Franje Kleina, i Gajeva ulica uz hotel Dubrovnik.

Praškom ulicom se dolazi na Zrinjevac, sastavnim dijelom Lenuzzijeve potkove. Tu Zelenu potkovu, poznatiju kao Lenuzzijeva potkova čini sedam trgova: Trg Nikole Šubića Zrinskog, Trg Josipa Jurja Strossmayera, Trg kralja Tomislava, Trg Ane Starčevića, Trg Marka Marulića, Trg braće Mažuranić, te Trg Maršala Tita, zatim Botanički vrt. A unutar potkove nalaze se još dva trga: Trg Petra Svačića i Trg Petra Preradovića, poznatiji kao Cvjetni Trg.

S desne strane Gajeve počinje Bogovićeva, najpoznatija po dućanu nekadašnjeg Jugotona, danas Croatia Records, brojnim terasama od kojih je najpoznatija Millenium, koja nas opet dovodi do već spomenutog Trga Petra Preradovića.

Dosta za prvi dan, zar ne? 😀