Unazad dvije godine sve što mi se dešavalo, bilo je šokantno, deprimirajuće, razočaravajuće…. Donošenje nekih odluka, prelamanje istih, sistematski me dovodilo do ruba, i onda, naravno…. već dugo jedan odmor, poput ovog, nisam željnije čekala…
Potrebno mi je bilo ovih nekoliko dana da se maknem od svega, da se odmorim, da se naspavam, da se na potpuno drugačiji način fizički izmorim, da promijenim zidove, ljude, teme o kojima razgovaram.
Ovih nekoliko dana Sarajeva je upravo ono što mi je ponovno ispunilo akumulatore, napunilo baterije, odmorilo um, dušu, mozak…..
Vrijeme kao da je bilo naručeno. Četvrtak je osvanuo sunčan, topao. Glavno lice plana kojeg sam radila danima, jer Seniorka ide sa mnom, je Ivo Andrić. Od Travnika do Višegrada.
Kao i svaki put dosada, plan ima izmjena. Doslovce na samom skretanju za Skender Vakuf, sada Kneževo, odlučih da idemo tim putem do Vlašićke kuće.
Seniorka se nije bunila, jer kaže, ti voziš, ti odlučuj.
Vlašićki plato osvanuo je sunčan, još uvijek jesenje žućkast, jer pašnjaci oko kuća i vikendica još uvijek nisu ozelenjeli.
Babanovac. Naravno, policajci i kuhača. Stani, vjetre, pita bi te nešto, tako i oni, dobar dan, dobar dan, vozačku i prometnu. Uzmem onaj 1 američki dolar što mi stoji uvijek u vozačkoj i pružam dokumente. Seniorka pita što si uradila, rekoh ništa. Valjda im se sviđam, dugo me nisu zaustavljali, ovi u Turbetu i Travniku nikako, pa se poželjeli našeg društva.
Nakon isčitavanja moje vozačke, odlučiše da je to bila samo rutinska kontrola. Hajd’ dobro, ako vi tako kažete.
Vrhovi Vlašića još uvijek su bijeli, iako nigdje snijega oko nas. Begova čorba i uštipci s kajmakom dobro su došli da utažimo glad, a i prva kafa.
Na putu do Travnika i planirane posjete Andrićevoj rodnoj kući, nisam zaboravila ući u Ahmiće.
Seniorka je naočigled uživala u ambijentu Andrićeve kuće, u detaljima, u fotografijama…. ali umor je prevladavao, i uskoro krenusmo za Kovače i našu, čuj našu, moju sarajevsku rezidenciju.
Iako umorna, dan će za mene trajati još dugo….
Eh murja k'o murja. Zaustavlja raju, a ove prave belajsuze nikad. Finu si turu odradila. Samo ne vidim da si kod Harija svratila na ćevape. Mora da se čuvate za Sarajevo:)
Iskreno, nitko me jos nikad nije zvao da zastanem zbog druzenja u Travniku, sve sto sam bila i vidjela, nasla sam sama…
Pošteno. To ti je jedna poznata ćevabdžinica i stvarno su im dobri ćevapi. Eto prijedlog za idući put da svratiš i probaš travničke ćevape.
Ako si u Travniku, javim se na vrijeme :))
U Sarajevu sam:)
znači i dalje moram čekat da me neko pozove 😀 😛
Gracia, a de se preselis u Sa? 😀
Ako pitas za moju rezidenciju? Na Kovacima je :)))
Ako pitas da se preselim, bit ce jednom nekad :)))