Iduće godine godišnji moram drugačije isplanirat. Prvo Sarajevo, onda Split. Jer prosto je nevjerojatno da smetnem s uma da je klima u Sarajevu potpuno drugačija u drugoj polovini augusta.
Stvar je u tome da uopće ne razmišljam o promjeni sadržaja mog kofera kad se vratim iz Splita, u onih nekoliko dana koliko provedem u Zagrebu. Operem ja svoju odjeću, ali je isto tako i uredno vratim. I uopće ne razmišljam da bi bilo potrebno staviti neki dugi rukav.
Promjena vremena me i ovaj put zatekla, baš kao i prošle godine. Tada sam vrlo pristojno otela onu duksericu, sjećate li se? I naravno, nisam je ovaj put ponijela, jer ko biva ja sam na godišnjem, ljeto je, šta će mi to dugi rukav a kamoli dukserica.
Kiša me zatekla i ovaj put. Nije mi bilo toliko hladno preko dana, ali ujutro i predveče, ipak malo povuče hladnoća preko ramena.
Petak je donio dogovorene kafe na Otoci i u Hadžićima, a tokom dana dogovorih još dvije, i sve četiri na različitim mjestima. Od Otoke, preko Hadžića, do Vrbanja mosta i na koncu u Velešićima.
Na Otoci dobih dio poklona prikazanih na slici u jednom od prethodnih postova. I džemper. Predivne plave boje. Azurno plave. Dugi rukav kojeg nosih cijeli dan 😀
Sjetih se košulje te boje koju sam nosila u mladosti. Bila mi je omiljena, a sad će i ovaj džemper biti tu, najviše zbog boje.
Kao i prošle godine i proljetos, do Hadžića me pratila kiša. Izgleda da drugačije u Hadžiće ne mogu. Vrlo brzo sam došla do Hadžića, parkirala na sad već poznatom mjestu, kao da godinama tu živim. I da, bureka i dalje nema u buregdžinici. Čudno, zar ne? Ali zato ima dobrih kolača.
Povratak u Sarajevo bio je još brži, začas sam došla do SCC gdje imam dogovorenu kafu, i onda na preko Importanea na Velešiće.
U junu kad sam bila sa Seniorkom, išla sam na El Tariq pumpu i iznenadila se da je na tom raskršću napravljen kružni tok. Promet je sad puno brži, i sve se lakše odvija.
Lagano već počinjem razmišljat o povratku. O uredu. O osjećaju koji će me prožimat onog trena kad uđem u zgradu u kojoj radim. O svojevrsnom zatvoru. Ako ništa drugo, taj zatvoreni prostor će me ubit. I klima uređaj.
Po povratku na Kovače, dogovorih kafe za subotu i nedjelju. Subota na Dobrinji, a nedjelja, ono moje vrijeme rezervirano za Kozmopolita za koju nikad ne znam gdje će biti. Već sad se radujem iznenađenju koje će mi Kozmopolit pripremiti.
mogla si mi svrattiti do mame, na kafu. kod nje uvijek ima dorog jela i kolaca.
ona ti je tik iza Importanea, samo preko onog malehnog mostica sto se ljulja 🙂
trebala si ranije reć 😀 😛
Sljedeća turneja – pogled s Alifakovca, još ako utrefiš dio Miholjskog ljeta..pa kud ćeš dalje 🙂 U tom periodu bi ti mogla zatrebati majica kratkih rukava, samo da napomenem 🙂
hahaha dobro si, ali znaš, za kratki rukav mi nikad ne treba podsjetnik 😀
Ma kako nema bureka, u ASu uvijek ima 😀
Samo da kažem: džemper je divne boje. Poklonodavac ima ukusa.