Nekategorisano

BRIJUNSKE IMPRESIJE

Dan je počeo ustajanjem u pet. I s kišom. No prognoza je usprkos tome bila obećavajuća. Očekivalo se sunčano i toplo.

Jednodnevni izlet na Brijune. Juniorka je imala prilike posjetiti Brijune još u srednjoj školi, a Seniorka i ja, kao dio turističke grupe, krenule jučer.

Prva stanica Fužine. Seniorka je bila u Fužinama još tamo ohohoho godine, ja nikad. Jedina, uvjetno rečeno mrlja, cijelog izleta je ona neka šašava prezentacija nemam-pojma-čega, jer sam fino koristila svoju ovisnost da svako malo izađem iz sale u kojoj smo sjedili, i po završetku prezentacije, dobili ručak.

Seniorka se sjetila da tu, u Fužinama, ima šulkolegicu, kojoj se nije mogla sjetiti prezimena, a htjela joj se javiti.

Ja, naravno ne bih bila ja, da se nisam time pozabavila. To mi je ujedno bio i razlog da izađem. I naravno, ja opet ne bih bila ja, da nisam pristupila jednom starijem gospodinu. U razgovoru s njim doznam da ima 91 godinu, (znam ja koga trebam zahaltat :D). Barba Z. je bio vrlo susretljiv, pričljiv, a u razgovoru doznah njegovu obiteljsku povijest, korijene, koji su btw vrlo slični korijenima mojih bake i dede, tako da su te sličnosti i analogije naših života bile dodatni argument za razgovor.

I da, dosjetili smo se prezimena Seniorkine šulkolegice, koja na našu žalost upravo ovih dana ne boravi u Fužinama.

Fužine su prekrasno mjestašce, smješteno između goranskih planina. Obližnji bajeri, kao i brojne biciklističke i planinarske staze, glavni su atribut turizma. Kuće, barem u ovom dijelu kojeg sam prošla, su uglavnom uređene, sređene, s cvijećem na prozorima, baš poput neke seoske idile, ali ima i onih zapuštenih koje su krive samo zbog toga što se poneki narodni heroj rodio u njima….. uvijek me nervira činjenica da se ljudi odriču svoje povijesti, kao da su oni sami potpuno bezgrešni i nepogrešivi…..

Ta je činjenica, pokazat će se tokom dana, postala riječ dana.

Povratak na autocestu, pravac Fažana.

Prolazeći kroz Rijeku, ovaj put kao putnik, najviše me zanimala riječka džamija. Makar da je tako vidim. Kroz Rijeku prolazim možda jednom u 5 godina, i svakako kao vozač. Ovo je prilika da je, potpuno relaksirana i bez opterećenja sudionicima u prometu, pogledam, uslikam (koliko okolnosti budu dozvoljavale, a srećom i jesu, izuzev jednog kamiona). Uletio mi u kadar ničim izazvan… Razlog da pronađem vikend i svakako razlog da krenem u pravcu Rijeke.

Istra…. nakon tunela Učka nakratko zadrijemah s mislima na godine u mom djetinjstvu kad se sam tunel gradio. I sjetih se da još uvijek imam, ne jednu, nego dvije singlice čijom prodajom su se, između svih ostalih načina, skupljale pare za izgradnju. Oči sam otvorila taman ispred Pazina, da eto i taj gradić uslikam.

I u Fažani sam prvi put. Sunce dovoljno jako, malo vjetra, ali taman da Seniorka i ja, kao i ostatak grupe, zauzme pozicije na terasama i uživa u sunčanju čekajući brod za Brijune. Galebovi nam poziraju, kao i brojni šetači ranim nedjeljnim poslijepodnevom.

Brijuni. Šta reći o tom biseru prirode? Naklonih se veličanstvenom dijelu prirode duge povijesti, predivne historije, ljepoti trenutka, ljepoti koju sam spomen predstavlja.

Jednosatna vožnja vlakićem po otoku otkrila je ljepote obala, šuma, pašnjaka, golf igrališta koji su eto dodatni turistički pridjev. Safari dio posjete donio je prekrasne trenutke s nojevima, srndaćima, zečevima, kozama, shetland ponyima, indijskim kravama, magarcima, boškarinima, impozantnom slonicom i svuda prisutnim galebovima.

Ostaci rimskih građevina, ranogotičkih crkava, šetnice, prirodne plaže… beskrajna ljepota trenutka…

Spoznaja da se, osim desetina političara, glumaca, pjevača koji su dolazili na Brijune kao Titovi gosti, ali i kao gosti 1984-te godine proglašenog Nacionalnog parka, tu našlo i ime Nobelom nagrađenog Roberta Kocha, bila je pravo iznenađenje. Robert Koch je, na samom početku dvadesetog stoljeća a na poziv Paula Kuperwiesera, tadašnjeg austrijskog vlasnika Brijunskih otoka, došao i iskorijenio malariju od koje je bolovao i sam vlasnik. Samo četiri godine kasnije, Robert Koch je nagrađen Nobelovom nagradom za medicinu za otkriće bacila tuberkuloze i njeno lječenje. U sklopu ostataka rimskog kamenoloma, kojeg je Paul Kuperwieser pretvorio u jednu od mnogobrojnih šetnica, nalazi se i spomenik Robertu Kochu i zahvala njegovom trudu i radu na ovim otocima. Iz tog perioda potiče i Kochov mikroskop koji je sastavni dio stalnog postava Brijunskog muzeja.

Pred odlazak bilo je dovoljno vremena da pogledamo i sva tri stalna postava u Muzeju: – u prizemlju se nalaze preparirane životinje koje su boravile na otoku i uginule prirodnom smrću. Mnoge od njih, i prepariranih i onih koje danas slobodno šeću za njih predviđenim prostorom su ili poklon ili potomci poklonjenih životinja. Od shetland ponya koji su bili poklon kraljice Elizabete II, pa do svetih indijskih krava (ne upamtih jel Nehru ili predivna Indira Gandhi darovatelj), muflona, slonice… ogroman je bio priliv informacija, teško je zaista sve upamtiti u dva i po sata boravka na otoku.

Na prvom katu muzeja nalaze se dvije izložbe – Tito na Brijunima i Sjećanja starog Austrijanca.

Tito na Brijunima – desetine fotografija od prvog dolaska Tita na Brijune 1947 pa do njegovog posljednjeg odlaska, 1979, na konferenciju Nesvrstanih u Havani. Fotografije i statistički podaci govore o činjenici da je Josip Broz Tito bio jedna od najcjenjenijih osoba, državnika, predsjednika, svog vremena. Činjenica da su predsjednici 60 država svijeta i njihove delegacije bili Titovi gosti, dovoljno govore. Činjenica da je na Brijunima potpisana Brijunska deklaracija, koja se smatra osnivačkim dokumentom Pokreta nesvrstanih, slika svijeta koja pokazuje koliko je i koje sve države jesu bile članice Pokreta nesvrstanih, dovoljno govori. Činjenica da je hladnoratovsku podjelu zapada i istoka jedino Pokret nesvrstanih svojim aktivnostima mogao održavati u status quo stupnju, dovoljno govori.

Tito je, kao i svi drugi vladari, za vrijeme svog života imao svijetlije i tamnije trenutke. Svijetliji trenuci i sve ono što je uradio, i što je urađeno pod njegovim vodstvom, a pri tome prvenstveno mislim na ratni period 1941-1945, su za mene bitno jači i nadaleko važniji. Na koncu, svijet je Josipa Broza Tita priznavao ne samo kao komandanta pobjedničke armije u drugom ratu, već i kao državnika i lidera.

Znam da ima mnogih koji se sa mnom neće složiti. Imaju puno pravo na to i na svoje mišljenje, ali dozvolit će da i ja imam svoje.

Jer, ti isti zaboravljaju, da nije bilo takvog Josipa Broza Tita, mi danas ne bi bili ovo što jesmo, ma kako to patetično zvučalo.

I kao takav, kao predsjednik države, kao vrhovni komandant pobjedničke vojske u drugom ratu, sve što je imao i dobio, zaslužio je.

I još jedna činjenica, spoznaja, realnost – Brijune posjećuju mnogi, i oni koji su ga voljeli i oni koji ga danas mrze. Kroz razgovor s vodičem saznah kako teolozi koji su bili gosti Brijuna (iz radoznalosti? Ili čiste poetike duha?) vrlo posprdno komentiraju prostor Brijuna i ono što su predstavljali mnogim vlasnicima otoka, pa tako i samom Titu. Ono što sam zaključila iz spomenutih komentara, je da je sprdnja i mržnja tih i takvih teologa, i ne samo njih, iskazana prema Titu i Brijunima kao predsjedničkoj rezidenciji potpuno bezrazložna i bespredmetna. Čovjek je mrtav 35 godina, a mržnja prema njemu ne da jenjava, nego se pojačava.

Jedino čime je mogu racionalno obrazložiti je strah od Titovog uskrsnuća. A ako je to razlog njihovom strahu, šta to govori o njihovoj vlastitoj vjeri i vjerovanju u religiju i vjeru kojoj pripadaju? Nije li to negiranje vlastitih vjerovanja i osnovnih postulata crkve kojoj pripadaju?

Da nije žalosno, bilo bi smješno….

Seniorka i ja smo beskrajno uživale u svakom trenu jučerašnjeg dana…. i ponizno se naklonile trenutku u vremenu kojem smo bile svjedocima.

I da, slike će biti na fb….. njih 315 od sveupno 420 koje sam napravila…

 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. jaubihbihusrcu

    A šta bi s gospodinom Z.?

  2. graciasalavida

    @burekblog: hvala na komentaru, ako me sjećanje ne vara, ovo je tvoj prvi kod mene 😀

    @bihnakvadrat: napričali se mi i otišli svak za svojim ručkom 😀

  3. jasamizbosne

    Bas sam uzivala: pravi si primjer kako se postuju – proslost i sadasnjost!

  4. graciasalavida

    gracias mi querida 🙂 :*

  5. moonchild75

    Osnovna skola,8.razred i posjeta Brijunima.Ne sjecam se Titovog muzeja i fotografija,na zalost,samo zivotinja,a pogotovo zirafe,ona me fascinirala.:)

    Prelijepa prica!

  6. graciasalavida

    @moonchild75: bit će da ti prvi kat nije bio interesantan 😀
    dobrodošla :))

  7. graciasalavida

    tihi, gracias 🙂

Komentariši