Nekategorisano

KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA – 4

 

Utorak. Osvježena, naspavana, s muskulfiberom u listovima. Noge još uvijek ukočene. Plan: do Kozje ćuprije i zatim do Kalovitog brda.
Hod nizbrdo mi stvara problem, zbog muskulfibera, al spustih se do Kozje ćuprije lakše nego sam očekivala. Valjda su se mišići zagrijali i dostigli radnu temperaturu. Vrijeme sunčano, toplo.
Kalovito brdo me čeka. I domaćica koja slavi rođendan. I torta.
U neko doba upita me Špediter jel mi hladno, nije kazah. Sunce je još dobro grijalo, nisam u tom trenu bila svjesna da će okolna šuma brže ohladiti zrak, a još manje sam znala  kako djeluju planine. Špediter je znao zašto me to pita, i ubrzo se vratio s duksericom.
"Hajd, ogrni ovo".
Zagrne me, osjetih toplinu dukserice i tek tada shvatih da mi je tako nešto trebalo.
„Otet ću ti to“ kažem, on se smije.
„Al ja to ozbiljno“. I slavljenica se smije, ne vjerujući u ozbiljnost mojih riječi, kako i bi kad sam sve to izgovarala kroz smijeh. Ponovim. „otet ću ti to“
„Pa ako ti veličina odgovara…“ izgovara i on kroz smijeh.
Ustanem, uvučem prvo lijevu, zatim desnu, popravim u ramenima, u struku. Čim sam vidjela da su rukavi malo predugački, rekoh „dobro je, veličina odgovara“. I opet ponovim.
„Otet ću ti to“
Špediter se smije, sad već svjestan ozbiljnosti situacije.
„Hajde, ako se baš mora“ i dodaje
„Otišlo po nabavnoj cijeni“
„Eto sve smo se dogovorili!“ izgovaram, ugrijana, utopljena, zabundana.
Smračilo se. Vrijeme za povratak u Sarajevo. Spremam pribor i alat u svoju sportsku damsku tašku i čisto savjesti radi, pogledam na mobitel, vidim imam neodgovoreni poziv.
Kozmopolit. Uzvratim poziv.
„Gdje si to, Posvudušo?“
 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. jasamizbosne

    Ovo kao da sam kradom otvoril necije pismo…. Ama ovo si mogla fino staviti u kovertu i poslati na pravu adresu :))

  2. graciasalavida

    hahaha, varaš se 😀
    kad ovdje nekom pišem “pismo”, zatvorim komentare 😀

  3. perduto

    Još uvijek se smijem. 😀

Komentariši