Nekategorisano

NE DAJ DA TE DIRA – 5

Nedjelja. Dan odlaska.
Velešići…. i kafa, ona moja, samo za mene…. Susret na starom mjestu, i vožnja na Marindvor. SCC, Metropolis….
Ugodno vrijeme, provedeno u slasticama i nes vaniliji, …. i opet pitanje o listama… baš kao u petak navečer… liste su tu, ali mene na njima nema…
Škorpije.. opraštaju ili ne? Stereotip? Ja opraštam… pamtim, ali usprkos svemu opraštam, i ne naslađujem se, da li me to onda čini škorpijom? Na koncu, problem je sasvim drugačiji, da li sam ja ta koja treba oprostiti ili koja traži oprost? Bezuspješno pokušavam da me to ne dotiče.. Tu bitku uporno gubim….
Princip ili ne… učimo li iz grešaka čovječanstva ili ne… Vječno pitanje, na koje mnogi pretenciozno traže odgovor, šta je Princip Sarajevu i njegovim građanima? Smije li se na pitanje odgovorit kontrapitanjem? Primjerice, da li stanovnici Dallasa, ili for that matter, radnici u Fordovom pozorištu u Washingtonu razmišljaju o značajnosti njihovog grada za globalnu historiju ili jednostavno žive svoj život na način kako najbolje umiju?
Kao i uvijek, teško mi se rastat i s prijateljima, i s gradom…..
Prije odlaska, dobih i ja neumitno pitanje… vratih pitanjem, ima li šanse? Oboje smo bez odgovora….
Povratak na Skenderiju… Alipašina džamija… Koševo, Zetra, Hotonj…
Ponovo reumatske bolesti mi prave problem u vožnji…. javljam, krenula sam… tek sad? Da, tek sad, odgovaram, i ne zaboravi, tjeraš me najkasnije u pet… pa nećeš dotad ni doć… ko kaže, pitam? Znaš li kako me zovu?
Pravac Bugojno…. Lašvanskom dolinom nikad manje prometa…
Pokucah na vrata, i dočekaju me ozarena lica… predstave me Boki Schumacher… umirem od smijeha… Kojim putem si došla?
Pored Semiramidih stupova…. preko Rostova.
Jesi li bila kod Prominga? Ne, nisam, šta će mi Proming? Pa zar si pogodila kroz grad? Naravno da jesam…
Čuj to, jednom bila ovdje i pogodila put…. upadam u riječ i smijem se, a ti, rođena ovdje pa se svaki put izgubiš….
U pola šest istjerah samu sebe.

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. graciasalavida

    keksi? šta s njima?

  2. benesta

    Pola sata si prekrdašila, sram te bilo 😛 😀

  3. graciasalavida

    benesta, šta s’ ti? statističar? 😀 😛

  4. benesta

    Mislim da ti je dosta bilo od 10 do 12 do 12, ili ti od 16 i 50 do 17 😛 😀

  5. graciasalavida

    previše si dala… mislim da je bilo jedva pet minuta 😀 😛

Komentariši