Nekategorisano

NE DAJ DA TE DIRA – 4

Hodam Obalom do Pozorišta. Kiša pada. Lokve dobivaju oblik jezera. Ispalo da u svaku ugazim, svjesno ili ne….. Misli su mi tako i onako svuda samo ne na Obali i obalama lokvi…. Ne marim za mokre noge….
Delikatesna. Kroz staklo ugledam društvo koje me čeka. I ne samo mene. Pozdravljanje. Upoznavanje je ekspresno, i konverzacija na engleskom. Uskoro nam se pridružila još dvojica. Održali smo međunarodnu konferenciju o poznavanju Sarajeva. Bosansko-američko-irsko-hrvatska kombinacija. Tema pregršt, a i mogućih opcija rješenja svih bezbedonosnih tema…. Povijest, geografija, bračni statusi…
Dogovor za moju nedjeljnu kafu bez koje ne napuštam Sarajevo. I neumitno pitanje….
Kišom okupana čaršija čekala je na mene… povratak na Kovače. Samo što sam ušla u sobu, shvatih koliko sam umorna…
Jutro me dočekalo sms-om. Teško je bilo pokrenut umorom obamrlo tijelo.
Plan imam. Za cijeli dan. Bjelave, Skenderija, Otoka, Koševsko brdo, Velešići, Kovači.
Sajam knjiga na Skenderiji nije mi dobro sjeo. Otvorio ogromnu izgladnjelost za knjigama, a način da se ta glad utaži malen. Malen u markama.
Kupih dvije, dobih četiri….. Dva petaka dadoh…  Dobro sam tržila, zar ne?
Otoka… susret s dragom osobom, koju eto, igrom slučaja vidim jednom godišnje.. no… sad kad znam gdje je, ne može mi više pobjeći
Koševsko brdo i Velešići.. zadovoljstvo nakon ispunjenog dana..
Reumatski cd player dobio je dan odmora… nisam ga ganjala..
Povratak na Kovače…. Kiša i dalje pada… neumorno….
Sparkirah… samo što sam izašla iz auta, čujem riječi dobrodošlice, riječi pristigle iz mraka….
„Ne zna gdje je Sebilj, ali zna parkirat auto u mahali“…. Osvrnem se, potražim izvor glasa, i prasnem u smijeh. Malik, sjedi u mraku, uživa u cigareti, i smije se na sav glas… Meni, naravno, i našoj šali koja odjekuje recepcijom….
Jesi li i sutra u smjeni? Ne, gotov sam za ovaj tjedan.. Pa kako ću ja bez tebe? Haj ne brini, kaže, dao sam im svima dobre instrukcije.
Popričasmo još o našim prvim danima, prije sad već ima ravno tri godine….
Ponovo s vrata, olovnih nogu, jednostavno padoh u krevet…. potonuh ko Titanic…

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. jasamizbosne

    Ja bih po toj kisi tumarala cijelu noc, samo kad bih ogladnila, kesu bih vrucih kifli u ruku i borila se s njima i kisobranom do zore:))

  2. benesta

    Ja da pitam kad će taj burek više 😀

  3. graciasalavida

    bosanka, srećom imaret radi cijelu noć 😀

  4. graciasalavida

    jes ti dobila ono što si trebala dobit? spominjala se ćeresta, zarzivati, pa hizmet… 😀 😛

  5. benesta

    Zarzivati još nisu stigli, neka dok me prođe meteropatija 😀 u tom će i principi doći na tapet 😀

Komentariši