Zatvorih vrata. Sretna. Uzbuđena. I usprkos svemu, s grčem u trbuhu. Usplahirena.
Otvorih vrata, sjednem i zatvorim. Nježno. Auto će se raspasti ako zalupim snagom želje.
Dam kontakt i prebacih brzinu. Krenuh. Skinuh masku.
Krenula i muzika. A.-lista. Znakovito, jer pokazat će se, bit će riječi o listama. I ljudima na njima. Na tim listama me nema.
Amaya Uranga – Amor de Hombre, kao da je znala šta mi treba. S prvim stihom počinjem razmišljati o ljubavi, o vrstama ljubavi, o objektima ljubavi… Blijedi li ikad? Zašto? Prestajemo li voljeti samo zbog postupaka? Vlastitih i tuđih….. Vozim po autocesti, ne razmišljajući previše o oznakama koje mimoilazim…. Kućice su premještene dvadesetak kilometara dalje… IKEA gotovo izgrađena, pristupni putevi skoro upotrebljivi. Gotovo sedam mjeseci ovuda nisam prolazila….
Zdravko – Anđela – sve pjesme, sve arije…. buđenje onog što nisam htjela… kilometri prolaze pored mene, u drugom sam svijetu… vratih se u prošlost …. i tada je bio april… plan da dođem… potrajalo je…
Đorđe – Anita – čardaš… jedan od omiljenih …. osnova Paralelnog svijeta Đorđa Balaševića… osjećaj bipolarnosti ne jenjava… radost i veselje, tuga i sjeta… njihalice na okolnim naftnim poljima uredno se njišu… izvlače litre nafte…. valjda me neće tražit i zvat s posla… rekoh im da neću bit u Zagrebu… opsujem, jer uletio mi posao u misli.. a to ne valja… ne želim razmišljati o poslu. Na godišnjem sam. Točka.
Zdravko – …. koja kažnjava i boli… Na koju sam vremensku kaznu osuđena? Apelacioni sud ne radi. Nikad ni nije. Ivanić Grad. Sjetih se školskog tornja. Da mi se vratit u studentske dane…. Razmišljam gdje da uzmem gorivo. Novska? Ima li Inine pumpe poslije Novske a prije Slavonskog Broda?
Enrique Iglesias – Bailamos – po prvi put pritisnem repeat. Plešem za volanom. K'o nekad. Sunca pomalo nestaje, skupljaju se oblaci… Pogledam mobitel i prognozu. Zagreb, Split, Sarajevo. Svuda kaže kiša… Halooo? Ja vjesnik proljeća da donosim kišu? Ko mi reče da bi mogao snijeg? Ne dolazi u obzir. Otvaram sezonu nakon dugih, predugih šest mjeseci. Nema snijega. Nema. Ne dam.
Jose Feliciano – Camino Verde – to je prava pjesma. Verde. Zeleno. Proljeće. Još samo sunce da dođe. Benzinska. Novska. Tu ću uzet gorivo, ne želim riskirat.
Joan – Gracias a la vida – repeat pet puta… uživam u gitari i harfi…. La ruta del alma del que estoy amando…. Zbrajam ljude na kafi…. Jesam li sve obavijestila? Jesam li koga zaboravila?
Zdravko – …ono je moja zvijezda, što mi leži kraj srca …. repeat… vi'š mogla sam preko Banja Luke…. tuko! Ideš prvo u Tuzlu…
Mercedes Sosa & Nana Mouskouri – Credo… usprkos svemu, još uvijek vjerujem… jednom nekad. Sabur, Sabur, Sabur!
Đorđe – Crni labud – Labuđe jezero ili labuđev pjev…. Siniša i odlazak na Đoletov koncert u Zagrebu prije gotovo trideset godina… Kako sam mogla dopustiti, kako sam mogla popustiti toj paranoji? Hvala ti što me vrati. Uvijek ću ti bit zahvalna….
Marc Anthony – De la Vuelta – ritam me vraća u život.. gdje sam? Nemam pojma, ali nisam prošla Slavonski Brod. Evo table. Još desetak kilometara. Vidim rafineriju. Još malo. Pa da!! Tu ću na kavu… moje omiljeno mjesto. Kotromanićevo. Iz njega se uvijek javljam, dolazila ili odlazila.
Zdravko – Da mi nije ove moje tuge …. kud sad baš ti s tom pjesmom….. kud baš sad…. oči mi se skupe… uzmi vode malo… evo me na granici…. vidi ovo! Nigdje nikoga! Jedino ja! Ne mogu vjerovati. K'o da su me istjerali, tom brzinom sam izašla iz Hrvatske. Most. Podne. Provjeravam bosanski mob imam li BH mrežu. Nemam. Još mogu na fb. Dopisujem se, i javljam stanje stvari. Nekih pola sata čekanja. Prolazim i bosansku granicu. „Imam li šta za prijavit? Jel se vraćam sama?“… Bože kojih smješnih pitanja….
Đorđe – D-mol – zašto ova iza Zdravkove? Kako li sam to slagala muziku? Očito po abecedi…. i ja isto svašta pitam…. naravno da je po abecedi, tako da se mješaju ritmovi i jezici….
Emmylou Harris – Do I ever cross your mind…. Do I??????
Enrique Iglesias – Enamorado Por Primera Vez – repeat, repeat, repeat… Potonem k'o Titanic… Kiša… Krasno! …. Kotromanićevo. Ne skrećem jedina…. Uzimam mobitele, vadim tablet…. Naručujem bosansku… Zovem Tuzlu. „Nemate bla bla bla…..“ Molim??? Imam kredita, znam da imam… provjerim datum. Opsujem u sebi. Jučer mi isteklo.
I šta sad?
Iznimno!
Kao da sam pri Tatru slusajuci monolog ” Zvjezdane staze” ili “Oblak u svom nebu”
A sto se naslusah muzike 😛
Jel ovo prvi dio? :*
@benesta: na cd-u ima 167 pjesama pa ti vidi :))))
@bosanka: tek smo poceli 😀
@halid: hvala 🙂
Mislila sam na naslov, jesi li zaboravila napisati -I dio-
hehehhee
Dalje i ne moraš pisati. Dalje znamo 🙂
moram… bar do onog dijela kad se burek radio 😀
Nemoj mi burek spominjati 😀
pisat ćeš sve do rođenih blogera, jel 😀
sve ću napisat, ništa neću zatajit 😀