Nekategorisano

NE DAJ DA TE DIRA – 2

Razmišljam šta da uradim. Arsen – Sve ono što znaš o meni nimalo ne pomaže. Dok umačem kocku šećera u kafu, razmišljam. Hej, što sam glupa. Pa imam wifi. I viber. Drug, pomagaj. Drug pomogao. Istog trena zovem Tuzlu, Sarajevo, Turbe. Prošlo pola dva, krećem dalje.
Zdravko – E draga draga,…. vozim poznatim putem, prelazim Bosnu. Nabujalu, brzu, visoku…. Prolazim sad već poznatim putem, s fotoaparatom i mjenjačem u ruci. Badava savjeti da to ne radim… to je jače od mene….
Jadranka – Emina …. zapjevam… ne pamtim kad sam zadnji put pjevala u autu… ne pjevam ima pet godina…. mjesta se samo nižu.. Gračanica… Lukavac… mogla bih na Modrac.. ne danas, kiša pada…
Ponovo Enrique – Enamorado Por Primera Vez i odma za njom Mocedades – Eres tu…. ulazim u Tuzlu…. poznate ulice, zgrade… centar… Mejdan… kipovi…. repeat repeat repeat sve do Talijanuše.. vozim uzbrdo i evo me…. prva etapa gotova… Kafa, ćevapi, razgovor, smijeh, radost… sjećanja, poduka… downloadanje…. opet poduka… guglanje, youtube, skype, …. slikanje, uploadanje…. i nestrpljivo čekanje utakmice…
Javljam se na whatsapp… prenosim utakmicu u živo…. šaljem rezultat,… smijemo se odgovorima, lukavštini, snalažljivosti…..
Pogled koji se pruža na grad je predivan usprkos kiši i oblacima, i onih iz kojih pada kiša i onima koji nastaju isparavanjem silne vlage u zraku….
Krevet u kojem spavam je ogroman… dobar za moje poznato rotiranje uspavanog tijela u pravac sjever-jug…. iznova se budim i vraćam u vertikalu, da bih se ponovo probudila u dijagonali, i tako u nedogled… Buđenje i ustajanje i cjelodnevni boravak u pidžami… sve do trenutka za dogovorenu kafu… Susret i šetnja do Trga i Česme… Tarhana i palačinke i coca cola…. rastanak kod Jezera … šetnja po kiši do Mercatora gdje sam ostavila auto… Večeramo ono što se veže uz drvo.. šta ćemo drugo kad nema više kolača… šaljem sms-ove i odgovaram na brojne upite o dolasku u Sarajevo… kad ću, kad ću, kad ću? Krećem u 11, eto me oko 1….
Htjela sam do Zvornika, do Diviča… hm… da ne pada išla bih…. ovako… ostadoh u kući, ne napravivši ni pet koraka …
Na dva dana zaboravih sve misli, čak i onu konstantnu misao u mojoj glavi.. svjesna sam, čim upalim auto, sve kreće ispočetka…
Ograda se otvara, izlazim na cestu… pozdravljam se s mojom B i obećajem jul.. i august…. i septembar…. s ozbiljnom namjerom da ispunim obećanje…
Do Husina vodim bitku s cd-playerom. Izgleda da je dobio reumu. Zimi i rano proljeće, puno vlage i kiše, negativno utječe na njega… prijetim, tetošim, gladim, brišem cd, hukćem,…. ništa ne pomaže dok se auto dobro ne zagrije… Živinice, eto konačno uspijevam…. hm.. gdje smo ono stali… aha, pjesme sa E… nasumice biram broj 39… to sam već slušala…. probam 49… eto, tu smo stali…. ponavljam Eres tu…. i vozim za Sarajevo…
Osmijeh mi prelazi licem na samu pomisao na prvi pogled na Koševsko brdo, Zetru, Ciglane, Alipašinu džamiju, Skenderiju….
Smjenjuju se misli… tuge, veselja, radosti, nade, straha….

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. BellaVita

    Tako si drago stvorenje… I da! Pišeš tako da ti osjećam svaku riječ…

  2. MayaBosanSka

    Jesi ti meni knjigu nabavila to je bilo pitanje 😛
    drago mi je da ti je bilo lijepo i dzaba sam se sikirala ono vece kad si isla kuci..

  3. graciasalavida

    Nisam stigla do sajma ponovo… sorry :((

    ono veče? to bilo jučer :DDD

  4. graciasalavida

    hvala, bellavita 🙂 :*

  5. kurtizMama

    Dobro sve to… al’ koji te djavo natjera kroz Gracanicu, ha?!

    🙂

  6. graciasalavida

    tako ide cesta, šta da ja tu radim? da preskočim? 😀

  7. kurtizMama

    Ma nek si, ja to samo ‘nako 🙂

  8. pravivalter

    I šta je bilo dalje? Šta je bilo dalje? A? A?

  9. graciasalavida

    evo, stiže… možeš čitat 😀

Komentariši