Nekategorisano

TAKSI – 2

Tamo negdje u augustu, nećak kaže da bi u novembru išao za Sarajevo. Zar? Već se vidjeh, ne toliko k'o vodič, jer ima on ko će njega vodit i vodat, znači curu, ali definitivno k'o De Niro, taksist.
 
Odtada potpuno zaboravih na to do prije nekoliko tjedana, kad mi je i Juniorka došla s željom da bi i ona i nećakom i curom u Sarajevo. Zar? Opet se vidjeh k'o De Niro, čak šta više počela i glumatat pred ogledalom sve u stilu „are you talking to me?“
 
Može li i još jedan prijatelj? Može, moj De-Niro-mobil prima taman toliko ljudi. Dijelimo troškove? Kaže, naravno.
 
I eto dođe taj petak, nama neradni dan. Da smo i dogovarali ne bi bolje dogovorili.
 
Kod Meridijana 16 pokupih dvoje, sad nas je četvoro. Momak, zvat ćemo ga Fetivi, je visok ko bandera. Kad sam ga vidjela nije mi bilo jasno kud da ga stavim. Njegove noge dugačke su koliko ja visoka. Sjedne on nekako, kad ono vidim da mu glava šiša strop auta. Šta ću s njim idućih pet sati? Ukočit će mi se Fetivi, šta će mi njegovi reć? Sine mi da za iduću neku sličnu ovakvu akciju moram nabavit onaj Kremenkov autić. Onaj što i za glavu i za noge ima rupe… za noge da fino gura da se brže vozimo, a za glavu ću tek smisliti pravi razlog. Previše mi je to sad. Naporno mi je to ovog trena, jer vikend mi još traje, mozak mi spava. No taj dio ide tek na kraju. Ajmo natrag na početak.
 
Ptica čeličnih krila dovela je nećaka ranije nego što smo očekivali, no mi smo usprkos kašnjenju u startu, došli na aerodrom minut prije nego što sam bila kazala da ću doć.
 
Upakirali se, prethodno, naravno, razgovor s policajcem koji me ama baš svaki put pita zašto se tu parkiram, jer to ko biva zabranjeno za smrtnike, smiju samo taxi i busevi, jedva mu nekako objasnih da sam i ja De Niro, a da je jurilica ovdje u funkciji De-Niro-mobila. Sad kad o tome razmišljam nije li taj bliski susret s trećom vrstom trebao biti predznak budućih događaja? Očito slabo raspoznajem te indikacije. Morat ću poradit na tome.
 
Juniorka odabrala put kroz kanjon Vrbasa. Sunce sija, toplo je, prelijepo vrijeme. Vode i mandarina imamo, no Juniorka sanjari jedino o doneru s čaršije. Putnici straga govore jedino o ćevapima. Da im ne budem dužna, ja krenula o bureku koji me čeka.
 
U Bos Gradišci uvidim da bankomat ima viška para, no to je očito bila navlakuša. Ta na mađarskom zvana sprava „serekeš“ očito ima dogovor s prometnom policijom. Ko god uzme pare sa te sprave, neka očekuje da će ga prometna zaustavit i oduzet taman ono što su podigli.
 
Nije baš da se ja nisam zaigrala s gasom…. Dobrano sam ja to odvalila…. Sve u cilju da se čim prije dočepamo donera, bureka i ćevapa, no dečki s bijeloplavim oznakama na autu očito nisu imali razumijevanja, očito nisu mogli shvatiti glad koja je vladala među putnicima u De-Niro-mobilu te su teškom mukom, ali ipak, prihvatili da se pare iz „serekeš“ sprave vrate natrag u opticaj. I onda igra počinje ispočetka. Btw, travnička sprava iste svrhe i namjene nije povezana s prometnom policijom.
 
S obzirom da smo već izgubili nekih desetak minuta u srdačnom razgovoru s momcima iz bijeloplavog auta, odlučih da noge protegnemo u Jajcu. Tri četvrtine mojih putnika nije nikad tu bilo. Iako se mrak već bio spustio, ljudi su odavno u kućama, uokolo vlada ona noćna tišina, slapovi Plive su svima okolo javljali da vrijeme neumitno prolazi sa svakim mjehurićem pjene koju stvara voda koja se strmoglavljuje niz kamenje i stijene. Samo je moja Juniorka pomislila da pada kiša. K'o da nikad nije čula jačinu noćnih zvukova ma koliko mali bili.
 
Poslikasmo što se dalo i moglo, i krenuli dalje. Putem smo viđali brojne momke u autima s bijeloplavim oznakama, no mene nisu htjeli ni pogledat. Dobili su valjda dojavu da više nemam ništa u džepu.
 
U Sarajevo smo stigli kako i planirah, oko 8 naveče. No tu nije kraj. Nas pet spavamo na tri različite adrese. Haj sad to i razvezi po Sarajevu.
 
Prva adresa, ona najdalja bila je Lukavica. Nije da nisam znala do tamo, ali odlučila ja s drugarima u mraku podijelit neke informacije, pa ih onako fino priupitam jesam li u pravu ako do tamo idem ovuda…. Kaže, bravo, tačno. Samo tako, pravo pa desno, pa druga lijevo, i onda opet desno.
 
Riješismo Lukavicu. Sad idemo do Parkuše. Kod Likovne akademije Juniorka se sjeti kako joj se svidjela prije pet godina. Iznenadila se mostom, a gledajući njihove slike, vidjeh i da su ga dobro iskoristili kao pozadinu za photo-session. Uzduž i poprijeko, vertikalno i horizontalno, a ni dijagonalno nisu zaboravili.
 
Radićeva, BBI, Parkuša. Sparkirah se gdje i ostali De-Niro-mobili, sa sva četiri upaljena, izbacih ovo preostalo dvoje, Juniorku i Fetivog, i znajući kakav dogovor imaju sa njihovom domaćicom, ja fino sjedoh u auto i odoh na burek.
 
I jogurt.
 
I pogaču.
 
I toliko tog trena željenu kafu.
 
Domaću.
 
Bosansku.
 
 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. srecaa

    kako ti slatko napises i izazoves osmijeh:$$
    hajde ostavicu ti ve dolare
    htjedoh ti ovo dati :*** pa greskom upisa ono gore

  2. graciasalavida

    primam i dolare! možeš slat i one prave, nemoj da ti bude mrsko 😀
    da ne naganjam te serekeš sprave 😀

  3. jes’ to OPET bila u sarajevu?? 😀

  4. graciasalavida

    kako to misliš OPET?
    vidim i kod tebe se promjenilo štošta.. jes to opet počeo radit? 😀 😛

    a što tebe nije bilo da čitaš da ću JOPET pit kafu? 😀

  5. benesta

    Meni fali para, što men’ Ra nije posl'o one pare iz svog posta??!!!

    Gracias, ideja s vozilom je odlična, podržavam u cjelosti :*

  6. graciasalavida

    benesta, hoš ti kod onih rupa za noge ili za glavu? vidje sliku od posta sve će ti se samo kazat 😀

  7. jasamizbosne

    Hm…nesto mi sve govori da ne ides djaba do Sarajeva…garant si se zaljubila:)) opet:))

  8. kurtizMama

    Ona je vazda zaljubljena :)))

  9. graciasalavida

    @bosanka: ne idem džaba, uvijek mi plate da ih vozim :D, zaljubila? pa ja se nikad niti nisam odljubila da bih se mogla ponovo zaljubiti…. ili da ovako postavim stvari: čim prvi pogled pukne na Koševsko brdo iza onog semafora na Kobiljoj glavi, ja sam tamo gdje sam i bila :))))

    @mama: đe ti je bona diskrecija? 😀 😛

  10. graciasalavida

    naravno da je bilo 😀
    i kafe i pogače i svašta nešta 😀

Komentariši