Trebalo je dvadeset godina da, konačno!!, pogledam ovaj film, od početka do kraja….
Prvih desetak godina smetala mi je arogantnost Al Pacina, a onda drugih desetak godina sam se hvatala u situacijama da gledam određene dijelove filma. Jednom prilikom pogledala sam i onaj ključan Al Pacinov monolog. I tek tada postala zainteresirana….
Večeras, na nekom kanalu, počinje film. Oduševila sam se, jer konačno ću ga moći pogledati od prvog do zadnjeg kadra.
Al Pacino, kojeg sam uvijek cijenila kao glumca, ali nisam gledala njegove filmove iz ko zna kojih razloga, mi je konačno pokazao i dokazao da je moja predrasuda spram njegovog ostvarenja potpuno besmislena i neopravdana.
Ovog trena mi je interesantna i činjenica, usprkos znatiželji koja je rasla tokom druge polovine navedenog perioda, da se nikad nisam dosjetila skinuti film sa neta ili otići u videoteku i posuditi film da pogledam…
Eto, šta je glupost i predrasuda….
Ko prizna, pola mu se još nadoda, zar ne?
Ja ga baš volim i njegove filmove, jedna scena mislim iz Insomnie ili koji već kad ga žena vara, on dolazi i zatiče je s ljubavnikom, zatim dolazi do TV-a i nosi TV sa sobom uz rečenicu koju neću citirati 😀
Odličan glumac, baš mi je žao što nisi gledala njegove filmove 🙂
strasno..
posebno sto si propustila ovaj film 😉
znači, eto mi zadatka 😀
dobri stari glumci, dobri stari filmovi. Ja im se sad cesto vracam 🙂