Nekategorisano

PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA

Penjući se prema Kula-Gradu, primjetih s desne strane, u kotlini, džamiju.. no ovu, s pet minareta nisam vidjela… E. kazala, nisam ni mogla, morala bih se okrenuti za 180 stpnjeva… ali kaže, sad ćeš je odmah uočit….
 
I gle stvarno, … ona jedna džamija koju vidjeh u kotlini, tu je, … al na vrhu brežuljka, na hrbtu.. pet minareta.. prelijepih. Predivnih… ali kako do tamo?
 
Vozim u drugoj, razmišljam, lijeva na volanu, desna na mjenjaču i istovremeno držim video cam.. vidim ima jedan momak, zastanem, spustim desno staklo i upitam… „momak, kako do one džamije?“
 
A on.. poput onih lujzijanskih tipova… gleda me ko u vanzemaljca… odsutno, … „šta ima“ kaže.. ja ponovim… vidim nije svoj, sumnjam u to da me ikako razumije…. Samo me gleda, ne odgovara…. Sjetih se filma „Deliverance“ …. I tog trena odoh…. Naći ću i sama…
 
Stotinjak metara niže, idu dva momka… „momci, kako ću do one džamije?“… „samo pravo, ne možeš fulit, samo pravo“… „hvala, momci“
 
I zaista, dođoh do neke raskrsnice, … tu se spajaju tri ceste… i ja pravo, kako rekoše momci… na cesti vidim mješalicu, onu za beton… žena s maramo je puni, djevojčica joj pomaže… lagano u drugoj zaobilazim… i osvane džamija ispred mene…
 
Oduševih se izgledom, pogledom… mjestom na kojem je izgrađena… vidim ima put do nje, uzbrdo, travnat… autom ne mogu gore… nema veze…. E. mi kazala, da ima jedna djevojčica koja će, ako zatreba, doći otvoriti… možda je to ona što pomaže majci?… hajd nema veze… produžim pedesetak metara i okrenem se… i ponovo slikam.. prelijepa je!!! Ne mogu odvojit pogled od nje….
 
No istina je… meni su sve džamije lijepe… ali ipak.. ova je nekako posebna…..
 
Nakon nekoliko minuta krenem…. I evo me opet pored žene sa mješalicom.. pitam, kojim putem za Zvornik.. ona sva sreta da sam stala, pitala.. ma šta god da sam pitala… kaže „imaš dva puta, možeš lijevo, možeš desno… desno imaš neku jaku krivinu, ali idu kola….“ Sin iza nje govori „odi lijevo, odi lijevo“… curica šuti… a muž na deki od garaže koju betoniraju, gleda i ne zna što hoću 😀
 
Zahvalim i odem lijevo.. dok kažeš keks, nađoh se u istoj ulici iz koje i krenuh.. koja vodi do bolnice… ponovo pogled na čaršijsku džamiju… skrenem lijevo prema novoj pravoslavnoj crkvi… radovi od proljeća baš i nisu napredovali… izađem ponovo na glavnu…. Na Drinu…..lijevo prema kući… prema Tuzli…
 
Karakaj, ….. raskršće… još jedno mjesto za anegdotu….

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši