Nekategorisano

PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA

 

Nedjelja. Jedna misao mi se mota po glavi… Danas se vraćam za Zagreb, a ima još toliko toga što bih htjela, ima još toliko ljudi koje bih htjela vidjet, popit kafu… šta je tu je…
 
Ponovo prebirem po glavi dane i vikende …..
 
Vrijeme je za Kozmopolit… Nedjeljom u 11 u Zagrebu obavezno uživam u live streaming….
 
Zvoni mob, „vidimo se na stanici, idemo na Dobrinju“. Pokret. Spakirana sam. Možemo krenut. No prije toga jedan rođendan….
 
Dobrinja. Sam spomen imena budi svašta. Od Olimpijade pa do devedesetih.
 
Ručak s Kozmopolitom. Vrijeme provedeno u razgovoru, sjećanjima, nadanjima, analizama, ..
 
Ponovo mob. Ovaj put Svjetski putnik. „Gdje si? Jesi krenula?“, „Nisam, gdje si ti? Vjeruj mi, da već sada kasnim. Idem preko Kobilje Glave, ako ti nije mrsko da se vidimo na pumpi? Da makar tako popričam s tobom“, kaže „dogovoreno“.
 
Ponovo mob. „Obećajem, idući puta dođem…“
 
Krenem preko Alipašinog, Meše Selimovića… Čengić Vila… Marindvor… Skenderija, Alipašina džamija…
 
Tu postanem svjesna da se zaista vraćam… sve dok sam na mobitelu s mojom rajom, tu sam.. ne odlazim… ali sada… lijevi žmigavac prema Koševu i Zetri…
 
Makar i zvučala patetično, ali kad god izlazim iz Sarajeva, obuzima me uvijek isti osjećaj… Odagnam te misli jer imam još jednu obavezu…
 
Pumpa…. kažem nek natoči koliko stane, a on ne gleda brojač.. Kroz razgovor jer ne stignemo kafu, bacim oko na brojač i kroz smijeh, kažem, heeeej, nisam rekla do čepa, već koliko stane! Al hajd, zaokruži sad na 100….smijemo se Svjetski putnika i ja i nastavljamo razgovor… i tih nekoliko minuta na hladnom proljetnom vjetru puno znači… I opet dobijem poklon…. Iznenadi me Svjetski putnik…
 
I opet pitanje, kad opet dolaziš? Brzo, brzo, brzo… znaš i sam da ja ne mogu a da ne dođem…
 
—–
 
Jošanica…. Goriva imam, hrane imam, vode imam… znam gdje su stacionirane kamere…. vozim pristojno, poštujem propise, neki bi rekli začudo…. brže nit ne možeš kad su oči potopljene…
 
Voda i rijeke su obilježile ovih pet dana, ni povratak ne može biti drugačiji….
 
Kad će jun?
 

 AMIRA – ŠTO ĆEMO LJUBAV KRITI 

 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. benesta

    Pjesmeee…

    Brzo će juni…kiss

  2. srecaa

    I meni Sarajevo budi razne uspomene a ti me podsjeti…

Komentariši