Prilazim Tvrtku i vidim ima praznih klupa. Biram stranu na kojoj je sunce. Taman ispred Tvrtka. Sjednem i zapalim i pade mi glupa misao na pamet.
Znaju li gušteri kad izađu na prvo proljetno sunce da je to jedan od najljepših osjećaja? Nakon tri-pet mjeseci zime, hladnoće i snijega, poledice i smrzavanja kako je divno sjediti na suncu? Počeh tražiti usporedbe s gušterima i ta mi se najviše svidjela, to uživanje na suncu.
Gledam ljude oko sebe. Pravim statistički uzorak, ima žena i muškaraca, radnosposobnih i umirovljenika, djece i omladine, osnovnoškolci i srednjoškolci. Najglasniji su naravno srednjoškolci, ali ne i nepristojni. Njihovo vrijeme odmora ispunjeno je šalom, smijehom, jedan ima i sladoled, pola od njih puše.
Upali mi se lampica. Moram telefonirat. Uto mi zazvoni mobitel. „Tu stoj, stižem, gdje si?“ Odgovorim. Nazovem ovu moju, vratila sam se, tu sam u centru.
Nazovem i Neru. Molim da ne miješate kruške i jabuke. Traperice mi je šapom sredio Nero, a ovo je Nera. Also dakle, nazovem, i jedno od pitanja je bilo, kad ćeš opet doć? Aaaaa, kao prvo tek sam stigla, nisam ni otišla, a već ima pitanje kad ću opet doć. Kalendar u glavi pobroji državne praznike, produžene vikende, godišnje odmore, obične vikende…. Teško mi je pitanje postavila, odgovor je lagan. Ne moram ni otići, pa onda po toj logici neću morat dolazit. Čista logika, zar ne….
Dok razgovaram s Nerom, prilazi djevojka. Prepoznam je, i tog trena mi se stvori slika u glavi moje Z. iz djetinjstva. Nema fizičke sličnosti, osim hoda. Način na koji hoda je čini mi se tipičan za ljude te profesije. Još joj samo fali ona velika plava knjiga u ruci i slika je potpuna. Vidiš, nisam je upitala koje je boje knjiga koju nosa od jedne do druge prostorije. U mom djetinjstvu bila je plava. Pitanje da li se išta promijenilo.
Prve riječi koje joj uputih, vidiš da nisam babaroga, probile su led i otvorile put bujici tema.
Vrijeme je brzo prošlo. Čak i previše brzo. Brzo smo se vratile na sunce, na Trg. I tu smo tražile klupu na sunčanoj strani. Kroz razgovor o spoznaji, samospoznaji, ekonomskoj i materijalnoj samostalnosti, odgoju….došetasmo do Ismeta i Meše i našle i četveronožne guštere koji su poput nas dvije jednostavno uživali na suncu.
Pozdravljanje nam nije išlo od ruke … taman se pozdravimo, pa se sjetimo da imamo još neriješenih pitanja. Nakon trećeg pokušaja kao da nam je uspjelo, krenem rukom po ključ od auta, i okrenem se i zovnem je po imenu. Hej stani, okrene se, pitam kako ideš, kaže taksijem. Hajd vamos, ja ću te prebacit.
Dobile dodatnih nekoliko minuta za razgovor. I nadasve važno, nije zakasnila.
Kući, na „moje“ tuzlansko brdo vratih se sigurna u put kojim ću krenut. Počela sam pronalazit „prečice“, počela sam pamtiti i one naoko manje važne ulice, one poprečne. Panorama koja se pružala na osunčanu Tuzlu predivna.
Večer, kao i prethodnog dana, provedosmo domaćica i ja uz nogomet i Al Jazeera program. Btw, taj mi se program svidio zbog niza interesantnih dokumentarno-povijesnih emisija. Nemam pojma imam li ja to na svom opusu programa. Ni danas, tri dana nakon povratka nisam se sjetila pogledati…. Previše sam još duhom u BIH….
Provedoh dva divna dana u Tuzli. Od očekivane kiše nije bilo ni kapi, barem ja nisam morala nositi kišobran. A to mi je najbitnije.
Krenuh naoko ranije na spavanje, jer sutradan krećem za Sarajevo, za moj Šeher….. četiri mjeseca me nije bilo… dugo, dugačko….veselju nikad kraja… ritam i tempo srca ko u šiparice…
Jedno pitanje je uporno ostajalo otvoreno. Ići ili ne 100 km jugoistočnije od Sarajeva? Puta me nije strah, nije to daleko, no to su dileme koje sam rješavala vožnjom do Sarajeva i koju riješih samo zahvaljujući kiši.
“To be or not to be” hihihhiih
mogu ti reć, nije bilo baš tako :DD
znaš ono, buba u uhu hoće, a kalkulant u meni računa prednosti i mane odluke :)))
no donesena odluka mi donijela samo radost i veselje… sve drugo ide u staž 😀
Bujrum opet :).
atlovart, gracias 🙂
dođem ja svakako opet… :))
hjoooj… knjiga u srednjoj školi je tamnosmeđa, u osnovnoj od 6.-9. je tamnoplava (ta tvoja sigurno), u 5. crvena, 4. zelena, 1., 2. i 3. narandžasta 😀
post o meni!!! babaroga not :*
pravi spektar boja :)))