Iznova čitam riječi kojima se nadaš
Da su moji nemiri tamo gdje im je mjesto?
Ne uviđaš da smo isti, da se varaš
Jer ih i ti imaš često
Oni su isti, od prvog dana stalni
Poznati samo tebi
Ni jednog trena nisu varijabilni
Zašto sudiš po sebi?
Samo ja tvoje nemire znam
Od prvog dana sam u očima plavim
Pogled tvoj kaže mi da se ne varam
Makar negiraš potezom i riječima svim
Nemir moj uvijek samo jedno znači
Imenom svojim, slikom iznova je dižeš
I kad dođeš u snove dušu mi tlači
Ona smjelost što je u javi uvijek izgubiš
Nemiri naši dio su kozmosa
Traže se po crnim rupama
I dok ploviš morima, vijori s vrha jarbola
Zastava ljubavi tvoje ispunjena zvijezdama
Nemir ljubavi :))
Eh,ljubav…
…i sve što ide uz Nju:)))
hir.. nemir.. pir.. 😉
lijepa ova zastava na kraju!