Nekategorisano

CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA – 2

 

Silazimo iz autobusa.
 
„Pazi, pogledaj ima li auta. Ovuda baš jure.“ Rekoh mu. Ante je usporio korak. Ali ja nisam. Iskoračio sam prvi. Svoje vlastite riječi nisam poslušao. Pogledam na sat. Pet minuta iza 7.
 
Letim. Vidim gdje ću sletjet. S one strane buba dolazi. Valjda će stat.
 
Ležim. Svi se ustrčali oko mene. Vidim ih da govore, ali ne čujem. Ništa ne osjećam.
 
Mir. Konačno mir.
 
Ništa ne osjećam, zašto? Ni ruke, ni noge, ni glavu. Ali čim mislim, znači još imam glavu.
 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši