Nekategorisano

CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA

 

Danas imam deseti rođendan. Mama čeka bebu. Ne znam šta bih radije, seku ili brata. Živimo u podrumskoj sobi, imamo samo jednu prostoriju. To je i blagovaona i spavaća soba i kuhinja. Kad moram na zahod, moram u dvorište.
Ne znam kako će se život dalje odvijati. Dosad je bilo teško. Bio je rat. Tu preko puta nas je bio logor. Puno ljudi je bilo u njemu. Tata i mama se ne žele mješati. Šute uglavnom o tome. Kad god nešto pitam, samo govore šuti, tebe nitko ništa ne pita.
~~~~
Dobio sam brata. Tata i mama vole kad im pomažem. Tate uglavnom nema kod kuće. Ja sam u školi. Želim biti najbolji u razredu. Braco baš i nije ono što sam želio. Dira moje stvari, dere mi bilježnice, knjige. S njim samo problema. Zato ću ja biti dobar tati i mami.
~~~~
Pitam ih koju školu da upišem. Tata kaže neki zanat, on je staklar. Uvijek ima posla. Radio je i u rudniku, tamo u Zagorju dok su bili mladi. Mami je svejedno. Upisat ću građevinsku.
Braco je baš zločest, prgav, neposlušan.
~~~~
Želim što prije otići, odseliti. Ne mogu više spavati s tatom. Ima ona jedna cura koja mi se sviđa. Iako smo u istom razredu, starija je od mene. Ni njoj nije bilo lako. Kaže da su selili puno, pa da je zbog toga gubila godine.
~~~~
Dobro je što sam upisao građevinsku. Znat ću si napravit kuću. Želim kuću s puno prostorija. I plavu kupaonu. Ne znam zašto plavu, ali treba biti plava.
~~~~
Počinjem raditi. U Vinkovcima. Na pruzi. Trebam pripremiti prugu za prolazak njegovog vlaka. Ona radi u Zagrebu. Ima priliku za stan. Ako se uda. Neka. I to je početak.
Braco i dalje pravi probleme. Sva sreća da sam otišao.
~~~~
Postao sam tata. Imam dvije curice. Nude mi posao van Zagreba. I stan. Odlučili smo otići. Odustali smo od onog stana u Novom Zagrebu.
~~~~
Kupili smo gradilište. Sada mogu. Sada imam svoju obitelj i izgradit ću kuću za nas.
 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. povjesnicar

    lijepo i sažeto napisano, cijeli život je stao u par redaka 🙂

  2. Zanimljive crtice…:o)

  3. Punina

    podsjeti me na nekoga dragog…lijepo

Komentariši