GODOT I JA

 

Odmorih se, naspavah se, očistih i snijeg da mogu autom u dvorište. Duhom sam još u Šeheru. Razmišljam i prisjećam se ovih nekoliko dana provedenih što u Turbetu, što u Sarajevu. Dočekuše i razgovoruše su bile divne, ispunjene razgovorima, razmjenom iskustava, sad kad o tome razmišljam, trajalo je prekratko…. prebrzo je sve to završilo…. dogovor je pao…. samo da snijeg okopni….

Kao i uvijek, provedoh se odlično. NIkakvo vrijeme, nikakav kijamet mi ne može pokvariti osjećaj. Da, možda se fizički izmorim, ali to je ništa prema osjećaju zadovoljstva kojeg donosi svaki susret s dragim ljudima.

Česmu nisam zaboravila. Neizostavan je to dio rituala boravka na čaršiji.

Pod lipom, Marijin dvor, Marocco…. meni nova mjesta, novi sadržaji…..

Nekima sam se javila, mnogima nisam…. nešto mi otkazano, nešto ja otkazah…..  Nikad nemam dovoljno vremena za sve ono što bih htjela….

U koloni vozila, dugoj tridesetak kilometara, onih ispred mene, ne znam koliko ih je bilo iza mene, bilo je vremena za sabiranje utisaka, fb chatove, uslikavanje, čitanje postova, komentara…. sve da se dočeka Godot…..

Negdje ispred Dervente, na onom prijevoju, zapeli kamioni, ali i jedna pulska registracija…. čovjek se namučio da pokrene auto, da pokuša izaći iz kolone… naravno, ljudi s mora nikad nemaju zimske gume….to je za njih misaona imenica….. dah mu savjet, da kreće s drugom i malo više gasa…. ostavih ga tamo…. da mi je znati gdje je i kako je završio…. jel ikako stigao tamo kamo je naumio…

Pejzaži predivni….. a ja usprkos svemu po snijegu baš i ne mogu i ne smijem vozit jednom rukom dok drugom slikam… ipak uspjelo se kliknut nekoliko puta….

 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

•