TRENUTAK

 

Gotovo točno u podne, asocijacija na poznati western proizvoljna, dobih pozivnicu. Da svojom prisutnošću uveličam jedan trenutak u životu svakog studenta koji jednom nekad kroči na visokoškolsku obrazovnu ustanovu priželjkujući da u što skorijem vremenu postane svoj čovjek. Razveselila me pozivnica i naravno odgovorih da dolazim, jer riječ je o mladiću koji mi je u relativno kratkom vremenskom periodu postao vrlo drag i usudim se reći, prijatelj.

Razmišljam o tom trenutku kad studenta proglase pobjednikom, kad ga proglase akademskim građaninom zajednice. Sjetim se i nekoliko studenata koji su s preporukom fakulteta dolazili do mene da im pomognem u izradi njihovog diplomskog rada. Pamtim njihovo strahopoštovanje, kao i na koncu moje prema inženjeru koji je i meni pomagao. Pamtim te osjećaje beskrajne zahvalnosti za pomoć, strpljenje, razumijevanje, koje sam imala, a i osjećaje zahvalnosti tih nekoliko studenata upućeni meni kao osobi koja im je priskočila u pomoć.

Trenutak, nimalo drugačiji od mnogih u našim životima, a opet  poseban, veličanstven, osebujan. Trenutak kada znaš da si ispunio svoja očekivanja, očekivanja roditelja i prijatelja, kad si ispunio zadaću, kad stiže toliko očekivani trenutak da kao i mnogi prije tebe postaneš svoj čovjek, kad stavljaš točku na i, kad slobodno možeš reći "završilo je još jedno poglavlje mojeg života", kad shvatiš da ništa ne znaš, kad shvatiš da više nema presinga ispita, kolokvija, trenutak kad odjednom više nemaš šta za raditi, osim što znaš da te čeka, u većini slučajeva, prijava na burzu, da ti daju evidencijski broj i da postaneš dio sustava, trenutak kad je cijeli svijet tvoj i kad si presretan, i ne dozvoljavaš da ti balon sreće prsne na taj dan. Ima kad će prsnuti. Sjećam se sebe i mojih riječi dan nakon obrane.

"I prazna čaša je punija od mene". Ta mi se rečenica usjekla u pamćenje. Vjerojatno nisam jedina koja je izgovorila te i takve riječi, al eto ja ih upamtih.

Dragi moj prijatelju, dobrodošao u akademski svijet. Dočekujemo te širom otvorenih ruku i s najvećim osmijehom na licu.