Jutro je osvanulo maglovito. Prognoze su nas uvjeravale da će vrijeme biti lijepo, toplo, sunčano, ali sam izlazak iz grada nije davao optimisličnu sliku. No još je rano jutro. Magla na sve strane… mjestično i gusća, pa moradoh spustit na 100…. inače vozih kao i inače.. šumaherovski…
Atmosfera u autu je bila bolja nego vrijeme vani. Razgovor, smijeh, priče iz prošlosti, a onda je počeo koncert. Moja MAS je počela s pjesmom iz, rekla bih tridesetih godina… talijanske, njemačke, bosanske, nema pjesme koju nije znala… čak štaviše, kaže da je Bembaša pjesma sefarda, da su je oni spjevali….
Ulazak u Bosnu nikad nije bio kraći…. ni s naše, a ni s bosanske strane. Za razliku od povratka kad je hrvatska strana našla za shodno da se igraju graničara….
Putem nađosmo i mesnicu, pa smo obogatili malo BIH trgovinu… teletina, sudžukice, bamija…
Slani grad….. MAS četiri godine nije bila, veteranka gotovo četrdeset….. Ali ja znam kud treba i kako treba…. Čak i uz Talijanušu se popeh bez problema…..
Obitelj i rodbina, slike i priče, sjećanja i nagađanja, podsjećanja i suze…. svega je bilo…..
Ni sadaka mi nije strana….
Naravno ni ovdje nisam mogla bez Sarajeva… ćevapi u Sarajki, prijatelj se javlja iz Sarajeva, a i ja uspjeh doć do Sarajeva makar na biciklu… onom sobnom….
Nedjelja osvanula kao zagrebačka. Maglovita, ali se jutro fino razvedrilo… Korzo kao u rano proljeće…. Park me dočekao uređen, divan…. i u sredini namjesto fontane Kotromanić….
I pozorišna bašta, pomalo hladnjikava ali topla, naoko ratoborna gađajući nas kestenima imala je svoj udio…. ne samo ona blogerska, već i popodnevna kava, imale su poseban doživljaj…. popodnevna, zamišljena da bude maltene s nogu, odužila se na naše zadovoljstvo…. neke lampice se upalile, kockice složile, kesteni i dalje ratoborni urodili nekim idejama …. taman dovoljno da se poželi još…
Uskoro… obećah uskoro….
Ja rođeni Tuzlak, a nisam još bio u parku gdje su smjestili Kotromanića 😀
eeee što me nisi nazvao pa bi išli zajedno :))))
super fotke 🙂