Nedjelja. Povratak. Ali…
Još jedan izlet. Organiziran. Samo se trebam pojavit. Sve drugo je riješeno. Kuda? Pravac Garavi grad. Pitam, pa kako ću? Do Garavog grada i natrag i onda opet istim putem? Kaže mi domaćica, ma imamo prevoz, vratimo se na vrijeme….. tako i onako nikad prije sedam ne krećeš ….
Naravno, žabi nikad nije bilo teško u vodu. Pristanem bez puno nagovaranja. Ustajanje i lagani brzinski doručak uz čaj.
Evo nas na zbornom mjestu. Popismo kavu na terasi. Nasmijasmo se izreci napisanoj na kesici šećera. Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit. Tako je i bilo, čak štaviše dan je završio divnim vijestima, baš u skladu s jutrom.
Tu, ovim stepenicama, ovim hodnicima nisam kročila evo 27 godina…. Istog trena, kako smo ušli u zgradu željezničkog kolodvora mojim tijelom se razliju sjećanja na postolimpijsku godinu i dolazak vlakom iz Zagreba. Oduševio me tadašnji izgled kolodvora. Sav u sjaju, čist, obojan vedrim bojama…. Danas su neke druge boje… ali definitivno drugačija vremena… i ja kao i mnogi drugi vjerujem da će jedno jutro donijet prekretnicu… ne samo u bojama, već u svemu… borimo se, zar ne? idemo naprijed!
Ulazimo u voz. Prvi put se vozim vozom, kad samo promislim, ni Grasovim tramvajem se nisam baš vozila, izuzev jedne stanice… Jedna ko nijedna….
Ćihu ćihu ćihuhu …. i Vlak u snijegu na +35 prolaze mi mislima dok se vozimo. Podlugovi. I Zdravko mi jurnu mislima…. odjednom je sve tako poznato….
Stigosmo. Nahraniše nas i napojiše. Rekoše nam da moramo u koloni dva po dva. Glasno upitam jel se moramo držat za ruke? Ili ćemo dobiti konopac? Samo pitam, nemojte se ljutiti, nisam vam ja odavde, pa pitam….
Evo me prvi put i u Areni Garavog grada. Lijepa je. Mogu zamislit binu i recimo nedavni Zdravkov koncert. I dvoranu koja pjeva i pleše u ritmu. I sad smo pjevali i plesali u ritmu. Povratak istim putem, i na isti način. Ovaj put uslikah ono važno.
Do kuće dođosmo putem kojeg davno mojoj domaćici obećah da ću opjevat u postu,… i budem….
Moj godišnji odmor završava. I boravak u Šeheru. Prije odlaska pijem dočekušu koju je moj plesač vrlo rado skuhao.
Kao i uvijek, kad treba krenuti, noge su mi vrlo olovne, i teške… kao da su zabetonirane u sarajevski asfalt… i teškom mukom se pokrećem….
Stoj tu i ne miči se…. stoj tu i čekaj me… Tornerò presto…..
Predlažem da promijeniš državu i državljanstvo gracias. Ne ide to više tako, u hrvatskoj živjeti a bosnu hvaliti : D
Slažeš li se ?
Koliko vidim ona samo govori o svojoj ljubavi naspram Šehera 🙂
a opet to je različito od hvale 😀
evo dežurnog redara Garova iz garavog grada, nemojte gužvu praviti!
@rodjeni: nisi prvi koji to predlaže :))
@punina: o ljubavi i ne samo naspram Šehera 🙂
@mm: eto uvedoh red :)))
Nisi trebala ovog advokata izrezati, baš mi se sviđa taj oštri stav :))
znam… ali rezolutnost koju i ja volim, nakon obrisanih komentara nije imala svoju argumentiranost.. i nažalost je također morala van 🙂
kako ti se sviđa voz i njegova brzina? Vjerujem da ti je bilo neobično, imala si osjećaj da se krećeš na leđima neke kornjače 😀
da ti budem iskrena, nisam se time stigla pozabavit, imali smo raznih tema za razgovor i druženje :))))
Znaci da nisam puno pogrijesio sa mojim prijedlogom o promjeni drzavljanstva 🙂
Obzirom da si ti jako agilna osoba mozda bi postigla nesto na ukidanju granicnih prijelaza izmedju hrvatske i bosne jer kad budes imala bosanski pasos nece ti lahko na um pasti tako cesto putovati van drzave bosne i herzegovine, jer ces se osjecati kao palestinac koji se vraca u palestinu kad budes cekala na drzavnom prijelazu.
Ja na srecu imam dvije putnicke isprave pa se ne moram svaki puta dati poniziti, ali me dusa boli za onima bosancima koji to nemaju i koji ne mogu kao ti i ja sa osmijehom i dobrodoslicom preko granice.
To sam htio da ti kazem, ti bi bila samo daska odskocnica za bosance, kad bi promijenila drzavljanstvo, jer ocigledno takvih kao ti fali u bosni, a za tebe govori i sva tvoja ljubav i simpatije za bosnu.
Zao mi je ako si me drugacije razumjela. 🙂
Zaboravio sam dodati da bosanci nemaju mnogo koristi od hvaljenja njihovog sira, cevapa i dervisa.
Bosancima treba druge epitete i suvenire pohvaliti i gurati naprijed, kad vec ne umiju sami. 🙂
rodjeni, tvoj sam komentar odlično razumjela i povode i razloge za njega… jer kažem, nisi prvi koji je to izgovorio “usmeno” i/ili “pismeno”.
ali ne slažem se s ovim drugim dijelom (ili prvim, kako uzmeš).
Naime, mislim da si kontradiktoran. govoriš o bosanskom pasošu i ponižavanju vlasnika istog, a istovremeno hipokritski koristiš tu drugu mogućnost izbjegavajući pokazati svoje vjerojatno rođenjem dato državljanstvo. Vrlo smišljeno i proračunato, a onda da bi sam sebe opravdao u svojim očima, kao žao ti je za one koji nemaju tu mogućnost.
Misliš li ti da ja, nosilac hrvatskog državljanstva nisam bila ponižavana na stranim aerodromima? jer su vjerovali da kao samohrana majka imam namjeru tražiti azil? i kad su me maltene skidali da bi dokazali da se ne mislim vratiti, a i paranoično tražili dokaz da kao samohrana majka možda imam samoubilačke namjere? Misliš li da je nosilac hrvatskog pasoša bogom dan?
ili da ovako postavim pitanje, sad već više retoričko, odnosno da se ispravim, ovo će biti konstatacija, jer mi se tvoje aluzije ne dopadaju.
Kad bih zatražila i dobila BIH državljanstvo i pasoš, jednako bih se ponosila i ne bih se u nijednom trenu osjećala ponižavanom i poniženom. I to što se ti možda tako osjećaš, možda više govori o tebi.
Eto ne znam točno, ali nisam sigurna da svi državljani BIH koji žive vani, imaju pasoše država u kojima žive i rade, pa kad dolaze u BIH (na odmore i slično) negiraju svoju pripadnost BIH državi. Ili da te upitam, ti ćeš očito bolje znati, ipak živiš u BIH, da li svi državljani BIH koji žive i rade, a neka i imaju te druge pasoše, kao što većina i ima, jer to jednostavno nalaže način i tempo života, a i potreba za rješavanjem raznih svakodnevnih problema i potreba. Dakle, da postavim pitanje, misliš li ti da se oni stide svoje matične države ili što?
Koje je to ponižavanje o kojem ti pričaš? Šta ti rade? Skidaju te? Bolje kontroliraju? Sumnjaju u tebe? S obzirom da si kazao da imaš i drugi pasoš, i s obzirom da pretpostavljam o kojem drugom pasošu se radi, sumnjam da kontrole koje se rade imaju izvor u antimuslimanskoj paranoji koja vlada svijetom, pa stoga zaista ne razumijem o kakvom ti ponižavanju pričaš.
Granične veze između Hrvatske i BIH nestat će kao formalno-pravna linija onog trena kad i BIH uđe u EU, to i sam vrlo dobro znaš. Do tada će, kako stvari stoje osim naše granične linije biti i Schengenska granica, a ta se ne ukida u stilu emisije “željoteka”, a najmanje po mojim ili tvojima hirevima i potrebama.
Sve u svemu, mislim da si ovamo došao s namjerom da provociraš…. povode, uzroke i razloge za moj takav dojam, nisam dužna nikome objašnjavati
Ne kontas me gracias uopste 🙂
Reci, sto bih ja tebe ponizavao ? Iz kog razloga, pa nista ja nemam od tebe niti ti od mene, da kazem u tom matrijalnom smislu.
Meni je palo u oko tvoje pisanje skoro iskljucivo o bosni i bosanskim prirodnim i ljudskim ljepotama. Cudno je to da neko ko zivi i radi u hrvatskoj tako mnogo voli i uziva u bosni, te sam mislio da spojis ugodno sa korisnim. 🙂
Sto se tice mene i mojih putnih isprava i mog rodoljublja, to ne stoji na dnevnom redu za raspravu. Ako bude stojalo rado sam tu da pojasnim moje razloge i pobude. A cini mi se da sam rekao da sam ponizavan bio svaki puta kada sam putovao sa bosanskim. To sto sam bio ponizavan od strane radnika na granicnim prijelazima, ne znaci da sam se i osjetio ponizenim. Rekoh bilo je ponizavanja.
Tebe su mozda ponizavali na prijelazima u strane zemlje, sto je donekle i za razumjeti, ali mene su probali poniziti pri ulasku u moju maticu zemlju i to je ono sto nije za oprostiti.
O ostalim razlozima necu ovdje pisati.
Ponavljam, nisam htio da provociram, nego da ubacim ideju da bi ti kao osoba dobrodosla bosni, svojim prelaskom u nju. I sta je tu lose ?
Oprosti, mislio sam ovdje na provocirao 🙂 “Reci, sto bih ja tebe ponizavao ? “
uh! Htjedoh nešta napisati al’ dok sam procitao komentare zaboravih o cemu se u postu radi.
Šta ima čudno u toj ljubavi?
Da mi je Folkestone bliži, i da u njega mogu svaki vikend, pisala bih o njemu, i o Engleskoj i o svemu što me davne davne godine navelo da se zaljubim u jedan mali gradić.
i da, dobro si primjetio, pišem vrlo često o Bosni, o ljepotama, prirodnim, ljudskim , mojim iskustvima, sjećanjima, doživljajima…..
Mogu pisat i o stvarima koje se tiču hrvatske svakodnevice, ali bi bilo pretenciozno na bosanskom blogu pisat o takvim stvarima, zar ne misliš?
valter, haj ti ponovo pročitaj :))))))
Da, gracias mozes pisati o bilo cemu. Zato je blog tu da se pise.
Dakle, gdje sam pogrijesio kad sam kazao da bi ti bila sjajna i djelotvorna “snaha” bosanske kuce i bosanskog praga ?
Cini se da se od samog pocetka nismo bili razumjeli, da li sto nismo mogli ili nismo htjeli. 🙂
Ugodan vikend u hrvatsku!
taj dio, rođeni, nije nimalo sporan…. ali zar to, a i sam si potvrdio, nisam već i sada? bez obzira na pasoš?
ali nije mi se svidjela tvoja insinuacija, eto da citiram, da ne bih krivo interpretirala: “…kad budes imala bosanski pasos nece ti lahko na um pasti tako cesto putovati van drzave bosne i herzegovine, jer ces se osjecati kao palestinac koji se vraca u palestinu kad budes cekala na drzavnom prijelazu….”
Tjeras me da se vratim, mada zurim 🙂
Gracias, to je fakt, da se bosanac na ulasku u bosnu jos uvijek tretira kao palestinac kad zeli u palestinu nazad.
Ne znam kako da ti jos objasnim, mozda kad bi uzela i muslimansko ime ( oprosti ali kako da drugacije pojasnim ) i bosanski pasos, prosla bi te volja za putovanjem svako malo.
Eto, sad kontaj zasto ti lakse putujes od ostalih. 🙂
Sto se sad mijesas Bella, kad sam vec objasnio i pomirio se sa Gracias ? 🙂
Ubit cu ovog rodjenog polahko, kaze dodji da objasnimo gracias, a sad me tjera 🙂 mada je sve sto je rekao bio u pravu Gracias… mada ja licno ne bih zapocinjala ovu raspravu na ovu temu 😀
lijep pozzdrav 🙂
hmm, sad opet ispadoh ja advokat neciji 😀
zena, mislim da moje putovanje, lakše ili teže, nije bila tema komentara? ili griješim?
i zbog čega misliš da bi meni trebalo nešto pojašnjavati?
Ali ako želiš vodu na taj mlin, nije li to i takvo ime mnogima krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih koji su što trbuhom-za-kruhom, a što ganjajući političke azile, i više nego pomoglo u dobivanju radnih i boravišnih dozvola, a sukcesivno i državljanstava?
Ti ćeš bolje znati, jer ja ne znam, mogu samo pretpostavljati… jesu li državljani BIH, sa tim i takvim BIH pasošem i tada bili šikanirani i ponižavani i omalovažavani? Ako jesu, što su nakon svega poželjeli da ostanu i/ili prihvatili gostoprimstvo tih zemalja?
Slažem se da je građanima i državljanima BIH puno teže putovati, jer za veliku većinu država trebaju tražiti vize, što ja konkretno i primjerice ne moram. Slažem se da je iz tog razloga meni i ostalima štošta olakšano, ali opet se pitam, koliko su građani BIH sami do sada odmagali glasnim, javnim i nadasve omalovažajućim stavom spram vlastite države neizlaskom na birališta kada im se omogućuje da biraju?
Mnogi blogeri koje čitam, svjesno izgovaraju rečenicu što ću ja tamo kad je uvijek isto?! Zbog zanemarivanja građanske dužnosti u prvom redu, svi bi trebali biti makar opomenuti ako ne i kažnjeni. Nadalje, otkuda ima pravo kritizirati kad se sami nikada ne potrude pokušati uvesti promjene. Nije li viđenje nas samih u stvari posljedica onoga što mi sami činimo za sebe? Ako se ne perem, ne šišam, ne uredim, hoće li percepcija mene biti lijepa? Neće.
Ali ako se potrudim da uredim sebe, da samu sebe prezentiram najbolje što umijem, ako neprestano radim na sebi, da popravljam, da unapređujem, onda će i percepcija mene biti bolja, zar ne?
Ako se sad analogno vratim i povučem paralelu, mislim da ti neće biti problem, ni tebi ni rođenom, da skontate o čemu govorim i na šta mislim.
Vrlo lako i lijepo je sa strane držati lekcije šta i kako, imam to u obitelji, tako da vrlo dobro znam o čemu govorim.
Mi koji živimo ovjde, mi smo bitni, ne oni vani, ne oni koji dolaze ovamo jednom ili dvaputa godišnje, pa se nađu ugroženi, jer ih “domicilno” stanovništvo ne poštuje. Šta treba poštivati? Njihovo nepoštovanje nas samih? Njihov nemar i omalovažavanje i nepristojnost i nekulturu čim prijeđu Dravu u južnom pravcu? Ili kako to da istog trena kad pređu Dravu u suprotnom pravcu, postaju oličenje kulture i pristojnosti?
Hajde, vrlo je lako tako živjeti… i držati lekcije o tome kako treba i kako ne treba….
Rodjeni je prigovorio što je blogerica na njegovo pitanje dala svoj komentar, jer kao ako mi je advokat, onda će on s njom komunicirati. Tako i rodjeni i ti sada također preuzimate jedno drugom advokatske akcije. Koliko sam vidjela rođeni je dovoljno elokventan da sa sa mnom komunicira, mislim da mu ne treba advokat.
Jao što ga zagužvaste ). Zašto , na primjer, problem s maltretiranjem od strane granične službe ne bi mogao biti u tome što je …štajaznam…carnik ustao na lijevu nogu tog dana (dakle u njemu)ili nešto slično, a ne u tome tko se kako zove, kakva mu je frizura ili iz koje države u koju (i preko kojih) dolazi? )
Gracias bas zurim, halali, osvrnut cu se na ovo tvoje zadnje pisanje kasnije..
on je kriv, zvao me, kaze ne vjerujes mu, .. ako nista blokiraj ga i mirna si, et’ 🙂
halali, mogu ja bez mijesanja, znas vec.. 😀
nemam potrebe blokirati rodjenog, ne znam otkuda ta ideja, i taj dojam….
smatram ovo kontruktivnom diskusijom… mislim da se radi o očitim razlikama u percepciji, ništa drugo, ništa više, ništa manje…..
torniamo sempre..torniamo 🙂
sempre! davvero!! 😀
Za one koji ne znaju talijanski, Emsar je rekla Gracias da se ne mora žuriti natrag, a onda je njoj Gracias rekla da će se ona njoj za inat požuriti. Eto tako je to bilo, ali sad ne znamo šta je bilo dalje, valjda ćemo saznati 😀
Mm, ti si ful'o karijeru :)))))
bil’ ti sve da znas, radoznalko jedan 🙂
bih, bih, hajde pričaj šta je dalje bilo 😀
pa da se opet zalis
ma neću se žaliti, evo časna pionirska 🙂
samo omladinska dolazi u obzir