Jutro…. doručkovala…. pročitala novine… klik-klik ….
Vidim na mobitelu, stigla obavijest, imam mail, otvorim, vidim od drage mi osobe, sjednem, čitam (u međuvremenu upalim kompjuter … čekam, jel, da se digne i podigne), čujem u prizemlju zvoni telefon i netko mene treba? Was ist das, to je njen telefon, šta imaju mene zvat, onda se sjetim da broj glasi na mene, ali ga ona koristi, i opsujem u sebi, ja upravo čitam poruku, šta oni imaju sad mene zvat, ….žena s druge strane pita, jesam li se ja prijavila za tečaj civilne – tu ja prestanem slušat, sve razmišljam koliko će me još davit, … nemam ja vremena za to… čitam poruku!!,… odgovaram, ne nisam, izvinite, nema problema doviđenja…. i odjurim ko Bolt u moj ured, da u miru pročitam… kompjuter se već upalio i sve… ali ja i dalje na mobitelu čitam poruku … u dahu… totalno koncentrirano na tekst…
I sad kad trebam odgovorit, evo mene, upalila google chrome, jer je brži od IE, i evo pišem, odgovaram na pitanje….
April u Beogradu, maj u Zagrebu, juni u Sarajevu…..
Juni u Tuzli 🙂
shvatila ja to kao poziv… stoga možda juli u Tuzli? :))
“Uđi slobodno” xD
Cool pjesma 🙂
nista te ja ne skontah 😛
@osmica: paz’ ‘vamo! 😀
@banditica: jeeej 😀
@brutalni: krećem! 😀
Speechless…and totally tempted! 🙂
any particular reason?
eto, bit će i juli u tuzli… nekako se i rimuje 😀