Nekategorisano

OBLACI I MEŠTROVIĆ

Četvrtak, odmah iza podneva, sjedoh u auto i pravac jug. Odmorila nekoliko dana od puta po Bosni, i sad ponovo. Jedva čekam sunce i more, makar da ga vidim, da budem uz njega, da sjedim na obali i prebirem kamenčiće. Tek toliko da poput pravog guštera izmislim na sunce i ne mrdam ni noktom, a kamoli guzicom. Al osnovni problem je, već vidim putem, milijardu oblika oblaka koji me prate. Brzo sam riješila taj slučaj. Fotoaparat u ruke, i okidaj.
 
Prometa na autocesti nema. Kao i zadnji put. Mogu i unatraške vozit, i poprečki, kako god, jednako brzo bih stigla (hajd’ molim da mi se dozvoli licencia poetica).
 
Od Pirovca pratim i izgradnju plinovoda. Što jednom uđe u krv, teško izlazi. Cijevi su već dijelom i ukopane, a dijelom se tek trebaju zavarivat, ali do stanice, Dugopolje kod Splita, krajnje trenutno, su stigli.
 
Spuštam se u Split. Radost je neizmjerna. Prijateljica mi obećala kišu, a od nje ni a i k. Čak štoviše, baš je lijepo. Toplo, promjenljivo, poluoblačno, ali sunca ima. Kišobran sam komotno mogla ostavit u Zagrebu.
 
Obišle smo sva naša mjesta, fino smo to rasporedile. Otišle smo čak i na Boat show. Htjela sam ući u jahte i čamce koji su bili otvoreni, al me odgovorila. Hajd’ nema veze, bar sam ih uslikala. Možda jednom nekad, ono kad odrastem, možda i skupim para da kupim. Njoj sam obećala jednu od 87 hiljada eura, sebi, malo jeftiniju, ali jednake su. Ne prevelike, dovoljne da obje uživamo.
 
Subota prijepodne osvanula je predivna, sunčana, topla, bez vjetra. Odlučih do mora. Da kao i prije mjesec i po dana prošećem po moru.
 
Koliko god divan plan da sam imala, impuls je učinio svoje. U trenutku sam odlučila i do crkve Svetog Ante. Časna mi otvorila crkvu, spremnu za vjenčanje predviđenu za podne. Crkva je stara preko 500 godina, i uživala sam sjedeći u njoj. Mir, tišina i spokoj koji je bio u samoj crkvi prešao je i na mene.
 
Produžih do mora, i opet zapnem. Krajnje je vrijeme da posjetim Meštrovićevu galeriju. Htjela sam u povratku, ali otvoren Meštrovićev Kaštelet jednostavno nije dao dalje. Parkirah se u šumicu, i idućih gotovo dva sata provedoh u Kašteletu i Galeriji.
 
Veličanstvenost i veličina talenta i genijalnost kipara je i danas magnet. Izloženi kipovi, crteži, skice, biste, aktovi, sve je to toliko vrijedno. Osim nekih Francuza, nigdje nikoga. Sjetih se tada Kuće s jajima (vidi link) u Figuerasu, rodnom mjestu Salvadora Dalija, i muzeja. Njegova genijalnost je otišla u potpunom drugačijem pravcu. Tada, prije 22 godine, nisam bila u stanju to shvatiti. Vjerojatno sam bila premlada. Jer, sjećam se, tada sam bila rekla, da bi ga shvatio čovjek mora biti lud poput njega. Voljela bih da mi se ponovo pruži prilika da odem tim pravcem. Da provjerim ovdje već dokazanu činjenicu da jesam „luda“, pa da vidim jesam li ga dostigla. Genijalnost i djelo Ivana Meštrovića je puno artikuliranije, prihvatljivije običnom intelekutalcu, jer je realno, stvarno. Augustinčić, čija je galerija (evo i taj link) nedaleko Zagreba, također mi ide nekako u tom pravcu.
 
Razmišljam i o Marc Chagallu (opet link), čiju sam nedavnu izložbu u Zagrebu, posjetila tri puta, i nisam se mogla nagledati slika, skica, crteža, grafika. Svaki je genij na svoj način, u svom dijelu umjetnosti. I nikako se ne daju uspoređivat.
 
Do mora sam na koncu jedva uspjela doći. Tek toliko da šakama zahvatim more i da u tom jednom malom, kratkom trenu budem biće povezano sa svim morima svijeta.
 
Ona obećana kiša ipak me pronašla. U povratku. Pratila me od Zadra do kuće. Ponovo sam gledala i uživala u raznim oblicima i visinama oblaka. Fotoaparat ni tada nije napuštao ruku.
 
Napravih plan za godišnji. Dva moja grada, koja beskrajno volim, bit će povezana i za vrijeme ljetnog godišnjeg odmora. Već sve imam u glavi. Gdje kuda zašto i kako. Ne treba puno čekat. Ljeto samo što nije počelo. 

 

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. shizika

    joj i ja bih da se docepam puta, al kako stvari stoje sve vise mi se tlo izmice pod nogama 🙁

  2. beladama

    i ja bih nekud otisla

    dalekoooooooooooo, daleko

  3. MayaBosanSka

    prelijepo..moram ovo vidjeti..

  4. kurtizMama

    Joj sto ceifis! 🙂 Ma samo naprijed!

  5. zivkusa

    Joj nikako da odem na Boat show. A i u Zg su isto ukinuli autoshow. 🙁 Daj neke slike da vidimo. 🙂

  6. graciasalavida

    @shizika: samo nemoj u levitaciju…. 🙂
    @beladama: pinklec na rame i put pod noge :))
    @maya: bujrum :))
    @kurtizmama: si vidla! sva sam vražja :)))
    @zivkusa: slike sa boat show su na mom fb profilu… sjetim li se, stavim i ovdje :))
    @milica: planiraj jedno kružno putovanje, pa te vodam :))

  7. milicacale

    :)) hvala, ko zna, mozda, jednog dana…

  8. Samo uzivaj 🙂 Pozdrav

  9. Ma tko je to meni dosao na blog ? Hvala :)Ovo je vec iznenađenje :-p 🙂 Hvalaaa 🙂

  10. lijepe slike i prica uz njih, pozzz i hvala na komentarima…

Komentariši