Nekategorisano

PRIČAM – ODGOVORI

U jednom od mojih redovnih noćnih buđenja, pročitala sam jednu poruku sa nizom pitanja vezano uz postove s nazivom PRIČAM. Postavljena pitanja su sasvim korektna, pristojna, analitička, kritička, i tražila su vrijeme da se na njih odgovori.

Dakle, odmah da kažem, ako se stekao dojam da su postovi s nazivom PRIČAM samo mašta, evo da ponovim: ovo ovdje napisano je istinita priča, sve opisano se zaista dogodilo, za sve opisano imam i argumente u vidu slika (ovdje sam dala sam dio; btw. post od post od 15.2. – ĆIRO , sadrži dio slika o kojima i ovdje govorim; taj post je na neki način uvod u sve ovo), i u vidu originalnih dokumenata, vjenčani list, svjedodžbe raznih kurseva, unapređenja, nagrade, rješenja, pisma, razglednice, itd itd. Cijela priča zaista zvuči nevjerojatno, ali je istinita. Slika iz Zemuna, primjerice, gdje moja majka stoji ispred zgrade koju nije vidjela više od 40 godina u tom trenu jedan je od argumenata koji potvrđuje istinitost. Dala sam sliku iz 1946 i sliku iz 2008 kad smo bili u Zemunu.

Neke detalje sam izostavila, morala sam, pretpostavljam da je to i razumljivo… ipak su previše intimni da bi ih podijelila s javnošću… nije još došlo vrijeme za to. Ti detalji s druge strane, dio su integralnog teksta.

Dedinu stranu priče, koja je pisana faktografski više nego ova, napisana je 2007 preko noći. Deda mi je desetljećima sve to pričao, i u jednoj noći decembra 2007, tada i tog trena konačno uspješnoj potrazi za njegovim ocem, sazrila je ideja da konačno sve to stavim na papir.

Zašto je pisana ova priča? Jednostavno sam osjetila potrebu da i njenu stranu stavim na papir. Ne zato da bi se te dvije priče konfrontirale, nego jednostavno da prikažem istinu iz jednog drugog ugla.

Ova priča, s druge strane, pisana je onako kako su mi nekad  i baka i deda, a i moja mama pričali, i na koncu, kako mislim da je razmišljala moja baka, znači iz ženskog oka. Sve njene intimne dileme ispričala mi je dijelom baka sama, a dijelom moja majka.

Čini mi se, da takve priče, a ima ih još, naravno, zaslužuju svijetlo dana, jer su riznica iskustava iz kojih, da se ne lažemo, svi bi mi trebali učiti jer imam dojam da vrlo malo toga njihovog krasi nas današnje.

U zadnjem nastavku, na kraju, izgovaram ono što sam najviše voljela kod nje kao žene. Beskrajnu snagu, volju, ljubav, energiju, a nadasve žrtvu koju je podnijela ne samo kao žena, nego i kao dijete, kao majka, kao sestra, kao baka.

Bilo mi je jako teško kad je umrla, najviše pamtim užas spoznaje da je osoba koju sam toliko voljela kremirana, da su njeni ostaci stali u jednu posudu oblika vaze… Do tada, imala sam već smrtnih slučajeva u obitelji (otac, rođaci) , i normalno sam prihvaćala činjenicu da su umrli, i da su sahranjeni polaganjem lijesa u zemlju. Njen način, mi je dugo vremena bio neprihvatljiv i  neshvatljiv. Nisam je osuđivala, jedino nisam razumjela. Sa dedom se ponovila ista stvar, jedino sam tada lakše i brže prihvatila tu činjenicu.

Beskrajno sam je voljela, jer u jednom periodu mog života, (onaj dio gdje se spominje da N. Pita može li njena kćer biti s njima do povratka u Zagreb) jesam živjela s njima, jesam naučila puno toga, onoga čega kao dijete nisam bila svjesna, a danas jesam.

Da li mi imponira njena snaga? Da, uvijek! Da li mi imponira njena beskrajna ljubav i volja i energija? Da, uvijek. Da li želim biti kao ona? Da, u svim dijelovima koji se i danas mogu pronaći u okolnostima života kojeg mi danas imamo.

Spretnost? Okretnost? Pronicljivost? Racionalnost? Razum? Inteligencija i znanje usprkos nedostatku obrazovanja? UVIJEK.

Čini mi se da bi svaka žena trebala moći živjeti tako, da bi trebala imati sve navedeno. Zbog njene žrtve, upravo zbog nje kao osobe, neizmjerno poštujem svaku ženu.

Kad pogledam moj život, tada se to u svakom trenutku čini da su moji životni izbori posljedica upravo ovog što sam naučila od bake. Kad tako gledamo, da, zaista sam jako slična mojoj baki. Koliko god se to na prvi pogled nimalo ne vidi.

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. MayaBosanSka

    Ja ni trun nisam posumljala da je to masta, znala sam odmah da je istinita prica. Jer samo istinite price mogu biti tako surove i tako pune radosti. Vozdruljak!

  2. brusnica

    Pa da je i cista fikcija u cemu je problem? Meni se prica svidja i tacka 😀

  3. graciasalavida

    djevojke, možda se stekao krivi dojam:

    u navedenoj poruci nijednog trena nisam stekla dojam da se sumnja u istinitost. Stoga se ispričavam autoru poruke što se iz ovog posta možda stječe takav dojam.

    Pitanje sam shvatila sasvim dobronamjerno tako da ne sumnjam u kontekst ni pitanja ni poruke.

    Ali, postavljeno mi je pitanje, da li po gašenju kompjutora razmišljam o novim zapletima, o novim rješenjima, ili jednostavno da li se pitam kako dalje.

    Moje jedine nedoumice su bile kako odrediti vremenske periode, odnosno razdoblja događanja, da priča i odlomci imaju smisla, da ne budu predugački, da se na koncu ipak zadrži interes čitatelja, ali i znatiželja…

  4. Smiraj

    hvala sto sve ovo dijelis s nama…

  5. Odusevljena sam ! Sada se onako smjesim i dođe mi da si nacrtam krila i doletim do tebe da te zagrlim . Ne shvataju mnogi , no sama bit jeste shvatanje , ucenje.

    Kada bih birala istinu ili ono sve sto iz nje dolazi , izabrala bi ono sto iz nje sve dolazi .Vjerovatno bi se sada pitali pa dobro Pa zar iz istine same sve ne dolazi ? Ne dolazi … Jedno je istina a drugo je ono sto iz nje dolazi sa svih gledista posmatrano ! Tvoj opis , svi tekstovi i ovaj slag na tortu koja jos nije pojedena , je genijalno djelo koje se stapa u unikatne radove istinitih prica i pouka . Ljubimmmmmmmm Pozdrav , moje licno zadovoljstvo ovog procitanog teksta je nesto posebno nesto za pamcenje !

  6. graciasalavida

    hvala na komplimentima, ali mislim da pretjeruješ, barem u dijelu koji se odnosi na genijalnost djela :)))

  7. alisacudesna

    mozda da zaista napises knjigu? Ja bih kupila jednu 😀

  8. graciasalavida

    pa zar nije već i ovo kao knjiga? :))))

  9. milicacale

    🙂 ni jednog trenutka sumnjala…
    imam slicnu 😉

  10. graciasalavida

    milice, sve znaš :)))

Komentariši