Još i danas pamtim koncert Keminog povratka…. u Lisinskom… ne znam postoji li igdje snimka iz ‘95……, postoji sjećanje na taj koncert, na suze koje smo svi u dvorani imali u očima slušajući ne samo ovu pjesmu….
Al nađoh ovu…..
Sarajevo, dragi grade moj…
U mislima sa svih tvojih 11541-nom dušom
"..koja li je..Bože..pustoš u duši onog što se davno rastao s nadom.."
A. Sidran
..naši prsti zaboravljaju svirati
..naši glasovi pjevati
..mi se više ne sjećamo svojih stihova..
..chitarre morte
..chitarre morte
..mrtve gitare..
..zar će samo oni
..zar će samo oni pjevati one strašne refrene
..umilnim i prijetećim glasovima
..refrene sastavljene od pogrdnih riječi
..u pogrdnom jeziku
..upropaštenom..
..ne vjerujem
..opet ćemo mi u gluho doba ulicom Danijela Ozme
..zaštićeni jedino slabom koprenom prijateljstva
..koje je uvijek nerazjašnjen slučaj
..koje je uvijek nerazjašnjen slučaj..
..ja se nadam
..ja se nadam
..ja se nadam
..ja se prvi put nadam..
..dobili smo tvoje pismo
..pjesmu prijatelju
..stihove prigušene nade
..utrnulim prstima pišemo odgovor
..na preživjelim žicama srca daju ritam
..još pulsiraju
..na vatrama čovjeka
..poput feniksa
..poput feniksa..
..dišući sarajevski zrak
..opor od smrti
..toliko mladosti
..moj Bože..Dio mio
..moj Bože..Dio mio..
..opet ćemo mi k'o nekad
..Haulikovom i čaršijom šetati
..žigosani nitima prijateljstva
..utiskivati tragove
..u mokru snijegu i kaldrmi..
..a što pitaš kako smo?
..živi smo
..živi smo..
..a što pitaš kako smo?
..živi smo
..živi smo..
Zivi smo , ah , prelijepo u jednom kutu vidim tugu u drugom srecu :);( Prelijepo opisan smisao , kroz data slova , neki ljudima to uspjeva ,kroz par redenica reci sve . Pozdrav Zato se to tako dugo pamti …
Ja ovu ojesmu posebno volim, mama kaže da mi je tati bila najdraža. Hvala. 🙂
pjesmu*
živi smo, živi smo…
valjda smo zivi.
Predivna pjesma. Osjete se ljubav, nada i prijateljstvo u njoj. A to ni rat ne moze unistiti. Taj datum boli, ali zivi smo… koliko ih vise nije. Ne ponovilo se nikome i nikada.