Osjećam se kao na stanici…. Razni ljudi mi prolaze kroz stan… nije da ih ne poznam, znam ih… T.-jevi rođaci…. Svi imaju nekog posla ovdje, i dolaze….
Saznali smo da T. ipak ima nešto zemlje, …. Uspio je dogovoriti da K. sa ženom radi zemlju, i da nam šalje nešto roda.. smokve, bajame, rogače, vino…. Godinama je bačvica putovala ovamo i natrag…. Ovamo puna, natrag prazna…. I škija dolazi.. našao je neke što ih je znao dok je radio u Metkoviću, kao financ….
V. je upisao fakultet, ekonomiju…. počeo se baviti sportom… rukomet i evo ga prebacili ga u košarku….. Traže od njega da ide za Beograd… tamo idu najbolji sportaši…. Nije pristao… Kaže, studira ovdje, i tu će ostati…. S košarkom je puno putovao…. Italija, Nizozemska, Njemačka… jedva da sam za nas imala, a trebalo je i njemu dati za put…. Nije se smjelo puno nositi, … samo nešto dozvoljeno, ne sjećam se koliko… ostalo ako se imalo dati, ušivala sam u odjeću… donosio nam je štofove za odijela, suknje, svilu… Ima dobrog prijatelja u Amsterdamu…. Bertus… on će nam često dolaziti…..
M. je učila ekonomsku…. N. građevinsku….
T. je dobio posao u Jugosanitariji, na Borongaju… u nekim skladištima… ja sam i dalje u kuhinji, restoran „Pod mirnim krovom“… napredujem….
Imam dobre ljude u zgradi….. najdraža mi je Pepica… dragi su mi i Omanovići, iznad mene imaju stan…U onu moju garsonjeru došli su Dudukovići…. Bračni par bez djece…. On je bio šumar.. fin, divan čovjek… i žena mu je dobra… I onaj doktor je drag… gore na trećem katu…
Volim kad mi se kućom razlije miris svježe pržene kave…. i T.-ja sam naučila .. može i on sam da isprži… mislim da je konačno došao taj neki mir…. sve se nekako sredilo…. T. voli štrudlu… često razvlačim jufku…. i djeca vole….
Liza mi je tu… I Ema je došla…. Imam svoj mali svijet…. Imam kome otići, imam s kime pričati…..
M. je našla momka… visok, zgodan, tamnokos.. zaljubila se… ljubav je učinila da mi se razbolila…. Našli su joj kaverne… ima li kraja tome… treba joj hrane, dobre, čvrste, jake hrane… treba joj sunca… treba joj mira.. kako da ja sve to stvorim….
V. studira, putuje, sport mu uzima sve vrijeme, i on je našao curu.. iz sporta, .. i ona igra košarku…. T. je i dalje strog, vrlo strog prema njemu.. stalno su u nekoj svađi…. V. se neda, tjera svoje… T. je još gori…. ko dva ovna na brvnu….. Nezadovoljstvo prenosi na sve… a sad je još i gore kad je M. bolesna….
Jedino N. radi svoje i po svome… Srećom, s tim djetetom nemam problema… i ona ima momka….
uvijek neki belaj ali ipak osjecam neki mir tu, pa makar..
uh, preskocih jedan dio pa dok sad sve povezem 🙂
Idem unazad , da nadoknadim ono sto nisam citala i citam…Povezujem jer se sjecam gdje sam stigla … pa nisi stedjela slova a to je i smisao bloga i blogoljupaca , nekako sada kada citam sve ovo kao da citam knjigu s obzirom da se bavim time jesi se kad okusala u pisanju osim u kuhanju i zivotu i snalazenju itd !
Jako ti lijepo ide . Dajes kompletne djelove onoga sto je bitno za jedan sastav ! Ljubim…