U aprilu 1931 rodila sam sina, V., … sa sedam mjeseci…. Kod kuće, kao i sva djeca tada i tamo…. Nisam znala kako s djetetom…. Srećom tetka je bila tu….. Ona koja nije imala djece, učila me svemu… V. je trebalo grijati.. a otkuda, kako…. Rekli mi da ga grijem u sijenu …. Koje je poput današnjih inkubatora davalo spasonosnu toplinu…. V. je preživio… Rodila sam i kćeri, prvu, M. nakon dvije godine … drugu, N., tvoju mamu nakon još dvije godine…. Nju sam rodila u bolnici….
T. je imao dobar posao, državna služba…. Volio je društvo…. Muziku… znaš onu sliku gdje onih hodaju s gitarama.. i znaš onu sliku gdje sjedi i mezi… eto, ko i danas, uvijek je volio društvo, volio se lijepo obući, … uvijek je hodal uspravan, prav…. uvijek ga je bilo lijepo vidjeti… a bio je dobar policajac…. T. je i pohvaljen.. izvukao je nekog utopljenika… taj se htio ubiti, a T. je trčao, skakao za njim da ga spasi… i u novinama je pisalo…. to je valjda Bog poslije vratio kad su mi tvoju mamu spasili…..
Tetka i ja smo imale vrt, komad zemlje kojeg smo obrađivale, ….. S vremenom se situacija popravila, poboljšala….. Izlazile smo s djecom, šetale, radile…. Sve se nekako sredilo.. Imala sam i nakita i haljine… i šešire.. bila sam prava dama… i tetka isto..
Dobili smo stan u blizini Vardara… djeci je to odgovaralo.. igrali se po cijele dane… V. je krenuo u školu, M. je svakom sve brojala, onako dječje ljubomorno, da u nečemu slučajno ne bi bila zakinuta… nisam znala da će joj to postat zaštitni znak…. N. je, kao najmlađa bila naoko mirna, hvatala je krivine, koristila beskrajne rasprave V. i M. ….. T je bio strog, naročito prema V. … tražio je bespogovornu poslušnost … onu vojničku…
Mama ti je znala biti i dosadna… kako zabaviti dijete od četiri kad imaš obaveza…. Ne možeš je baš zaposliti, da pomaže, jedino da je pustiš da se sama zabavi… osiguraš se zaključavanjem vrata, ograde, ili bar misliš da se osiguraš….
Kad su mi javili da su je izvukli iz Vardara, umrla sam…. Za crkvu nisam imala vremena, ali jedino tada i onda sam mogla zahvaljivati Bogu što mi je znao vratiti život.. Kad je T. spasio onog jadnika što se mislio ubiti skakanjem u rijeku, bila sam trudna s N. svega dva mjeseca…. Sad kad se N. našla u toj istoj rijeci, netko drugi je spasio njen život… Netko to od gore vidi sve…
Imala sam dobre komšije… Hadžimanove… i Pogorevčevi….. Perica mi je ostala dugogodišnja prijateljica, kuma… i bila je krizmana kuma tvojoj mami, imaš onu sliku gdje su njih dve.. nakon povratka u Zagreb, tamo iza drugog rata… našle smo se opet….
T. je dobio premještaj… u Zagreb… šta ima tamo da T. mora tamo u službu….
Jel moramo? Da… svi? da….. Ponovo ne znam u što idem…. sad imam i obitelj, nisam sama…. Tetka ide s nama… to je sigurno…
Bez nje ne idem nikuda…
Skopje, 1939. 
Tetka Ursula 
A – T 
Skopje, 1936 
Skopje, 1935. 
Skopje, 1933.
divna i prica i slike 🙂
volim te price, o hrabrim zenama !
a zena sa fotografije je jako lijepa i njezna. ko zna koliko je truda morala uloziti kroz svoj cijeli zivot, u borbi
a taj vardar, hm, kao kakva magija da lezi nad njim.
@smiraj: gracias 🙂
@zenaX: da je nisu spasili, ne bi ni mene bilo 🙂
s nestrpljenjem cekam nastavak …
cekam nastavak, zanimljiv zivot u svakom slucaju..
djevojke, gracias…. bit će :))
bas divno! 🙂 Ja uzivam u ovim pricama iz “onih vremena” 🙂
Odlicna retrospektiva. Ova tvoja baka mi se svidja pravo! Pametna i mudra neka zena 😀
Baka pravo pametna , snalazljiva . Moja baka ima 79 godina od mame mama ,i dalje ustaje u 5 ili pola 6 , i dalje cita knjige i dalje ima liniju mankenke i dalje je vedrgo duha i voli da pije pivo i sprite .Dalje je ona baka koja za sve ima rjesenje …
Bake su inace takve , one prave bake bas kao tvoja …
Sve ima svoje razloge , svoje zasto ! Pa tako i voda kao ucesnik u ovim situacijama …