Nekategorisano

DAŠAK ISTANBULA U ZAGREBU

S rukom na volanu, pogledom u retrovizoru, upitah: "Može li jedno pitanje? Pomalo glupo?"

Ona: "Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora…"

Ja: "Hajde da čujem, pričaj mi nešto, o čemu god hoćeš, da te čujem kako govoriš"

Ona krene nezaustavljivo, razgovijetno, hrabro, odlučno, s puno samopouzdanja…. a ja razumijela samo tri riječi…..

Merhaba

Božena

Zagreb

Spomenula je valjda i avion, al ja je nisam prepoznala…

I rekla mi još jednu, jer sam kihnula….  i onda drugu, a ja nijednu ne upamtih…..

U dašku Istanbula u Zagrebu osjetih vedrinu, veselje, radost…. kojoj ni Gradska kavana ni Kavana Mala nisu odoljele…..

Hvala ti što si bila tu, barem kratko, da mi uljepšaš kraj ove, i tebi i meni, teške i turobne godine….. I što si bila tu, kad god sam trebala….

Hvala ti što jesi, puno te volim!

LEJLA JUSIĆ – HASRET CEKTIM

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

Komentariši