S rukom na volanu, pogledom u retrovizoru, upitah: "Može li jedno pitanje? Pomalo glupo?"
Ona: "Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora…"
Ja: "Hajde da čujem, pričaj mi nešto, o čemu god hoćeš, da te čujem kako govoriš"
Ona krene nezaustavljivo, razgovijetno, hrabro, odlučno, s puno samopouzdanja…. a ja razumijela samo tri riječi…..
Merhaba
Božena
Zagreb
Spomenula je valjda i avion, al ja je nisam prepoznala…
I rekla mi još jednu, jer sam kihnula…. i onda drugu, a ja nijednu ne upamtih…..
U dašku Istanbula u Zagrebu osjetih vedrinu, veselje, radost…. kojoj ni Gradska kavana ni Kavana Mala nisu odoljele…..
Hvala ti što si bila tu, barem kratko, da mi uljepšaš kraj ove, i tebi i meni, teške i turobne godine….. I što si bila tu, kad god sam trebala….
Hvala ti što jesi, puno te volim!