Nekategorisano

POKLON POD BOROM

 
 
Počela sam gledat neki film.. tema koja me interesira…. radnja počinje na toliko predvidljiv način da me iritira spoznaja da znam šta će se desiti unutar prvih desetak minuta…..i poput neke osobe sa strane, gledam kako mi pažnju odvlači unutarnji nemir koji mi se vrti danima….
 
Moji demoni se opet probudili…. poput magnetne igle vrte se na sve strane … i već vidim magnete i njihove silnice kako rade one svoje poznate krivulje….
 
Isti polovi kao da se privlače da bi se odbili jedan od drugoga eruptivnom snagom…. upravo kako se događaji u mom životu dešavaju unazad nekoliko godina….
 
Erupcije su neočekivane, burne, dramatične, ponekad i melodramatične.. poput vulkana…. poput đekne…. još nije, a ne zna se ni kad će, ali kad bukne bude potpuni raspad sistema….
 
Pitam se zadnjih nekoliko dana zna li magnetna igla kakvog polariteta je ona druga na koju naiđe? Koju nađe? Ili kad je sama nađena? Da li zna? Ili se automatski odbija od nje…. bez ikakve drame i melodramatike….
 
Ja nisam pravi magnet… dopustim blizinu da bi se zatim još žešće odbila…..kao da na taj način hvatam zalet….. Snaga kojom se odbijam je samo privid, samo maska ispod koje je tanka ljuštura, krhka, krta, tanka poput opne koja puca na sasvim lagani dodir….. Porozitet oklopa je postao prevelik…. ne znam i ne mogu dokučit jesu li godine razlog, ali vidim da popuštam i dopuštam da se puno toga provuče i poput madridskih petokolonaša, poput trojanskog konja izjeda onu bit…. izjeda ono što sam ja…. ono što jesam…..
 
Uporno tražim odgovor na to i slična pitanja, ali izgleda da ga mogu dobiti samo na jedan način, a to je da ipak dopustim da budem salomljiva, da budem slomljiva…. da budem slomljena…. pod cijenu i da izgubim svoje ja… pod cijenu da odustanem od onoga što sam bila dosada…
 
Prevelika je to cijena…. Utvrda i zaštitni kanal su još uvijek tu… koliko god mostova preko kanala ima….. ali neću…. ne mogu , ne smijem odustati od sebe… ne sada, ne u ovim godinama….
 
Davno sam odlučila biti otokom… bez čvrstog dna…. putujem s rijekom, … s morem…. s oceanom… kud me voda odnese….. znam i ja ponekad zaći u uvale… spustiti jedra…. usporiti, ali nastavljam…. znam i zastati, znam i zapeti, znam i namjerno spustiti sidro…. da probam, da vidim…. ali osveti mi se…. magnetna igla me vodi … vodi me u slobodu, koju imam… koju želim… koju sanjam…. koju nedam…..
 
Ima korekcija putanje…. nasučem se i ja koji put, i ne samo koji put… …. i to dobro…. al ne mogu se mjenjat…. mogu usporit brzinu, mogu smanjit tempo, mogu promijenit ritam, ali magnetna igla u meni je ona koja bira put…..
 
Jednom nekad, jedna prijateljica mi je kazala, kad počneš tražiti nađeš…. jesam, počela sam tražiti, našla sam… a igla radi svoje….
 
Dobih božićni poklon, nisam mu se nadala…. od prijateljice, za oproštaj jer je otišla … lijep na svoj način…. dobih sebe na dar… egoistično ili ne, ali dobih sebe na dar… hvala ti….. upravo onako kako dobih jednom u posveti:
 
"Ostani uvijek isti s vlastitim pojmom i duhom ličnosti, u sjeni prolazne neprolaznosti, i dobit ćeš …… sebe na dar!!"
  
    

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Ako se nasučeš kako se odsučeš? I jel privlačiš željezo? :~)

  2. graciasalavida

    Tetak, dobro pitanje…..
    Upravo u željezu i je problem…. uzajamno se privlačimo, a onda se odbijemo…
    a kako se odsučem.. hm…. naoko jednostavno, a ispadne najteže… odbacim sve nepotrebno, sav balast….. al to je tema za jedan novi post…

  3. aspalathos

    …..Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – …voljeni zbog toga kakvi jesmo….ili još više….usprkos tome kakvi jesmo…..(V.Hugo)

  4. graciasalavida

    da, točno, usprkos tome kakvi jesmo.. 🙂

Komentariši