Nekategorisano

HABEAS CORPUS

PUT KA SREĆI – GORAN BARE

   

Da mi je netko na dočeku ove godine kazao da će mi ova godina biti ključna iz niza razloga, da će donijet preokret….. rekla bih da je to nemoguće…. kako bih se grdno prevarila….. ali neka je sve zlo u tome…. a važi i ona.. svako zlo za neko dobro…..
 
Evo na njenom kraju da saberem šta se sabrati dalo…..
 
Minusi i plusevi su poredani nasumično, iako pomalo i kronološki….
 
Minusi:
                dobih otkaz…. ne samo ja, ali to mi baš i nije neka utjeha, zar ne
                razočaranje u neke ljude koje poznam cijeli moj radni vijek
                dva mjeseca nisam mogla razgovarati bez suza …. o nekim momentima vezanim za otkaz i danas kad razgovaram kao da ne postoji vremenski odmak…. nema tu ništa čudno… izgradila sam tu firmu, smatram je svojom iako nemam nikakav vlasnički udio… nekad mi je bilo krivo što ga nemam, danas je dobro što ga nisam imala…..
                na vlastitoj koži osjetila blagodat godina i iskustva, kako profesionalnog, tako i privatnog = pisala sam o nizu i spektru poslova za koje sam aplicirala, …. na neke i danas još ne dobih odgovor
                imala sam vremena za razmišljanje i upadanje u depresije
                upoznah sustav djelovanja biroa za nezaposlene, o interijeru u kojem ni wc nije radio već sam pisala,…  u dva navrata… kako bi onda netko s burze dobio posao…
                odgoda inozemnog studija moje kćeri
                radih u tri firme u ovoj godini, a ni u jednoj ne zaradih godišnji odmor
                plaćala sam samo one račune koji su prijetili isključenjem… ostalo je stajalo cijelu godinu i čekalo ….
                izgubila slobodu organizacije radnog vremena, slobodu kreacije, slobodu kretanja, slobodu općenito na koju sam navikla posljednjih 17 godina
                okolnosti me prisilile da ustrajem u kroćenju sebe i u nekom omjeru izgubila spontanost i impulsivnost
                upala u žrvanj sporosti i tromosti sustava
 
Plusevi:
                vratih se ponovo u neke gradove i poželih da pobijedim zakone fizike
                upoznala i shvatila drugu stranu rada u restoranu, i definitivno naučila da ne smijem podcjenjivati ni omalovažati čak i naoko najbanalnije poslove
                upoznala vrijeme kao najvažniju stavku u procesu koji se zove čekanje, shvatila da je vrijeme jedino na što ne mogu utjecat i nad čim ne mogu nikako imat kontrolu i badava mi sve psovke svijeta i divljanje zbog tromosti i sporosti sustava
–        okolnosti me prisilile da ustrajem u kroćenju sebe
                dodala još jedan u nizu argumenata da nepoznati ljudi mogu puno učiniti i onda kad misliš da nemaš kud
                imala sam vremena za razmišljanje i kako spoznaje, tako i samospoznaje
                odgoda inozemnog studija moje kćeri i upis na zagrebački fakultet… koliko god mi je žao da su okolnosti navedene gore u minusima utjecale na njen ostanak, toliko sam i presretna što mi je ostala ovdje, tu, pored mene,
                prijatelji su prijatelji… uskličnik!!! ne tri nego njih deset !!!!!!!!!! 
                dobila posao…. vratila sam se kući…..
                vratila sam se u sustav iz kojeg sam prije 17 i po godina pobjegla, ali ovaj put sam racionalnija, mirnija, svjesnija, trezvenija – taj dio sebe volim,…. proračunatija i oportunija – taj dio sebe ne volim
                zahvaljujući količini vremena kojeg sam odjednom imala na raspolaganju, otkrih sebe u jednoj novoj dimenziji…. moram priznat, čini mi se da se vrlo rijetko dešava da takva otkrića budu posljedica vlastite ambicioznosti, jer ne poznam nikog ko je u fazi depresije smogao naći snage za vlastitu ambicioznost… , u skladu s tim, jer imala sam svoju iglu koja me piknula, svog okidača, da se eto, još jednom, eto ovdje javno, zahvalim na strpljenju i volji, uloženom vremenu i vjeri u mene…
                ponovo na Đoletovom koncertu…. i filmu…..
                shvatila da još uvijek mogu, i trebam, od svakog štošta naučiti, a o sebi najviše…. Taj proces još nije gotov, koliko god me zadnjih nekoliko godina naučilo mnogočemu i natjerale me da se dotaknem sebe
 
Na intervenciju Cosma, da dopunim, iako njegova primjedba spada u ovo što je navedeno niže, al eto neka bude izrečeno: Željo 2 i njegovi ćevapi, prije ravno mjesec dana, unijeli su veliku nedoumicu u zbivanja koja su se dogodila u Sarajevu tada i tog 18. novembra 2011. Skoro da je izbio međunarodni skandal, ali je unutrašnjim snagama cijela situacija riješena na zadovoljstvo svih upletenih strana, a i Đole je dao svoj neizmjeran udio u organizaciji derneka koji je uslijedio nakon navedenih događaja i pripadajućih nerazjašnjenih okolnosti. To ostavljamo ljudima koji se bave teorijama zavjere.
 
Bilo je još predivnih trenutaka u ovoj godini… druženje s prijateljima u moja dva grada…. putovanja koja su opet, kao i svake godine, obilježila svaki dio godine na svoj poseban način…. 
 
Sve u svemu, vaga je, bez obzira na utege, prevagnula na plus… Morala je…. jer želja i ciljeva u mom životu ne nedostaje…..  ….

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Zaboravila si u pluseve staviti uspješno obavljenu otmicu koja je rezultirala uspješnom otkupninom i odlaskom na ćevape :~)

  2. graciasalavida

    evo da ispravim hahahahha

  3. Tako, sad je to kompletna lista :~)

  4. leonarda

    odlican post sa uzivanjem sam procitala,i drago mi je kad neko ima takvu energiju i nepusta se tako lako…uvijek postoji ono da u svakom zlu ima nesto dobro…isplivala si i to je najvaznije…pozzzzzzzzzzz

  5. SenoritaBandida

    Dobra pjesma;)

  6. zlaja1978

    minusa jeste bilo, ali pluseve mnogo više :)))

  7. graciasalavida

    @leonarda: mille grazie 😀
    @senorita: da, da :))
    @zlaja: da su plusevi i brojčano manji, svejedno bih se osjećala u plusu :)))

Komentariši