Nakon mjesec dana ponovo osjetih zadovoljstvo i užitak u mirisu, okusu, toplini, boji…..
Dugačka, a ne produljena, u većoj šalici, svijetlosmeđe površine u kojoj se prelijevaju nijanse bijele pjene….. Fina, mirisna, topla…. toplina koja se radijalno širi… iz sredine prema krajnjim točkama…. otapajući pred sobom sve prepreke… i sve razmišljam, jel da se opet, bez puno razmišljanja, k'o grlom u jagode bacim u to sladostrašće ispijanja jutarnje kave……
Mogu li uopće odoliti? Moram li?
mmmm, kafica.
a zasto ne bi?
baš mi je pasala jutros… a moram priznat zadnju kavu sam popila u kući sevdaha prije gotovo mjesec dana 😀
Nisam znao da si na detoksikaciji :~)
hahahah, nisam , nisam…. bojim se recidiva, znaš kako je bilo sa cigarom nakon dugo vremena? hahahhha
Vidi se da nemaš problema sa niskim pritiskom. 😀
Ja recimo kada silom prilika(sila prilika:nemam kafe, napolju hadno, prodavnica predaleko) ne popijem jutrom kafu, glava mi bude k'o kineska glasačka kutija.
O refleksima i gravitaciji da ne pričam. 😀
dora, padne i meni nekad tlak :D, a tada zna se lijek … ali, eto , pokazalo se da mogu bez kave, nije mi imperativ 😀
bez kruha mogu, bez kafe ne :-)))
a sto da ne 🙂
@maya: ja se ne mogu pohvaliti da postoji nešto bez čega ne mogu 😀
@slovka: da se bacim naglavačke? uron! uron! 😀
cim u jutro otvorim oci…
leonarda, ja to nikad nisam… uvijek sam čekala da barem dođem u ured.. a eto sad sam i to promijenila hahaahah …. današnja mi baš nekako pasala … iako sam prestala piti kavu ….
A zasto da odolis?