Nekategorisano

MARIO FRANGOULIS … VEĆ DUGO NIJE……

MARIO FRANGOULIS – CANZONE ARRABBIATA

 

Na jednom blogu nađoh ova pitanja… sjetih se djetinjstva i ispunjavanja raznih leksikona…. danas kad razmišljam o tim danima zaista mi je žao što barem jedan nisam sačuvala…. spomenar jesam…….  jednom godišnje se sjetim prolistat ga.. i barem na trenutak se vratim u bezbrižne dane radosti, smijeha, veselja……

Volim…

… svoju kćer, obitelj, prijatelje
… more i prirodu
… volim voziti naočigled besciljno iako svaka moja vožnja završava na  dobro poznatim mjestima

 
Ne volim…

… licemjerne dvolične osobe

… laž i nepravdu
… osjećaj bespomoćnosti

Ne znam, ali voljela bih znati….

… da nismo jedini u svemiru
… i još štošta

Stvari koje me fasciniraju…

… plavetnilo bjeloočnica moje kćeri

… svemir
… mjesta koja odolijevaju vremenu

Želim…

… biti istovremeno na dva mjesta
… biti dostojna svojih prijatelja

… vratit ljude koje sam s vremenom izgubila

Sramim se

… kad razočaram ljude koje volim
… kad iks puta bubnem prije nego razmislim
… kad zaboravim ono što ne bih trebala

Gracias a la vida que me ha dado tanto....La ruta del alma del que estoy amando.... Que si ya no puedo verte, Por qué Dios me hizo quererte, Para hacerme sufrir más?..... Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio...."You can't wait until life isn't hard anymore before you decide to be happy."

  1. Slovka

    “… plavetnilo bjeloočnica moje kćeri” – ovo mi se bas, bas svidja :))

Komentariši