"…. Nikada Hagada nije bila javno izložena. Uvijek se čuvala na posebnom mjestu i bila dostupna samo očima izabranih. Nije se vidjela, ali se za nju znalo, pa je u aprilu 1941, nakon ulaska njemačke vojske u Sarajevo, jedan od prvih predmeta koji su zatražili bila upravo Sarajevska Hagada. Dovitljivošću Joze Petrovića, tadašnjeg direktora i Derviša Korkuta, kustosa Zemaljskog muzeja, Hagada im nije predata. Oberštrunbanfirer Fortner je ostao zbunjen kada su mu rekli da je neki njemački oficir "upravo bio tu i odnio knjigu… a ko zna kako se zove, kako se to smije i pitati". Uglavnom, knjiga je spašena i onda ponovo misterija? Dok su njeni bivši vlasnici i revnosni čitaoci okončavali život u logorima Jasenovac, Aušvic, Gradiška, Jadovno i desetinama drugih, Hagada je preživjela, a da se još nije tačno utvrdilo gdje i kako. Legenda kaže pod pragom džamije u jednom selu podno Bjelašnice. Druga veli da je bila zakopana pod trešnjom, ili možda orahom. Blizu je razumu da je u stvari bila zavučena među hiljadama drugih primjeraka bogate muzejske biblioteke, jer je svojim neuglednim koricama djelovala tako da ni najlukaviji posjetilac ne bi pomislio kakvo se blago krije iza tih kartonskih korica….." Sarajevska Haggada
Od prije nekoliko dana Hagada je dostupna i našoj zg-javnosti… Čitajući dijelove i tumačenja pojedinih slika i grafika i laik poput mene lako prepozna poznate biblijske priče o Adamu i Evi, Josipu, Mojsiju….
Zaista je nevjerojatna činjenica da neke stvari uporno opstaju, usprkos svim nedaćama, potragama, katastrofama, ….
Nisam mogla biti na samom otvaranju, ne znam kolika je bila posjećenost, ali ono što sam jučer vidjela u muzejskom centru Mimara, je zaista tragično i žalosno… Osim mene, bila je samo jedna žena…. upitala sam kolika je posjećenost…. vrlo slaba, rekoše…
Žalosno, jer vidjeti Hagadu je rijetkost i vrlo velika privilegija… No, to je očito stvar trenutka u kojem živimo… u kojem se negira sve ono što je vrijedno, što ima povijest, što je drugačije, što se razlikuje od dogmatskih predrasuda …. pitam se gdje je inteligencija ovog grada, grada koji pretendira da bude metropola? da bude centar u svim oblicima života? ili oni dolaze samo na otvaranja? samo da budu uslikani?
Srećom, na dan otvaranja, barem je u novinama osvanuo članak koji ono malo ljudi što čita novine ipak informira da se nešto može učiniti za sebe….
http://www.jutarnji.hr/hagada–knjiga-koja-od-nestanka-cuva-svoje-cuvare/980111/
http://www.bitno.ba/vijesti/kultura/sarajevska-hagada-u-zagrebu
Odličan post Gracias.
hej moja gracija, tuzno je sto i u sarajevu je situacija ista 🙁
nikako ne znamo cijeniti ono sto imamo 🙁
Baš kao što kaže Crvenkapica
daj gracias pa nisi mala…u muzeje se ide samo jednom godišnje i to kada je ulaz besplatan…a znaš naš narod…iako nikada ne idu i nemaju običaj ići u muzej…tu noć nahrupe …jer je besplatno…pa ako je i nešto bez veze…samo neka je džabe…
Draga Gracias,
ako imas priliku procitaj “Ljudi knjige” od Geraldine Brooks, jeste romasirano, ali je interestano zamisljena putesestvija “sarajevske” Hagade 😉
Hvala na sugestiji… potražit ću svakako! 🙂