MAČAK U ČIZMAMA

http://www.youtube.com/watch?v=EWTY6xWcBvM

 

Nedjelja ujutro… osvanulo sunce….. ali ono pomalo zubato….. probudile me ptice… ne bilo koje i ne bilo kakve….. smjestila sam se bila na čaršiji…. odma pored nedjeljne ptičje pijace… živopisno, glasno, osvježavajuće, … već dugo nisam tako nešto vidjela… na jednom mjestu sve što treba… krletke, hrana, sjemenke, oprema, … baš sve što treba…

Nije bilo rano jutro…. čaršija se tek budila…. krenula lagano… do džamije… do česme.. do Imareta…. tu kupih doručak…. Ferhadijom…. Trg oslobođenja.. pogledah partiju šaha… pratila sam igru neko vrijeme… od puno dobacivanja gdje kuda kako s kojom figurom….. dođe i do grešaka i do relativne pat pozicije a gotovo sve figure u igri… rovovska bitka sa navijačima koji nisu štedjeli glasa ali ni svojih ideja… Sjetih se u tom trenu sebe, kao djevojčice koja s ocem igra šah… i u tom trenu odlučih … idem dalje…. davno je to bilo….. pusti to…

Ferhadija…. vatra…..  u tom trenu odlučih se za suncem okupanu, ali i dalje prohladnu terasu… tu ću popit kavu….

Pogled… panorama…. okolna brda u magli… vide se samo obrisi…. sada se možda i najbolje vide koliko ih ima… jer u sunčevom svjetlu, u njihovom zelenilu i ne vidiš koliko je to brda i planina oko grada…. napravih krug po terasi…. sve je zabilježeno aparatom….. evo mi i nessice… i lajava kakva jesam… bez imalo skanjivanja zamolim da me uslika s panoramom grada iza mene…  bilo je ono sve u stilu…. sad ovako , sad onako… pogled lijevo, pogled desno….

Tako nekako dogovorim se i da ipak odem na predstavu MAČAK U ČIZMAMA.

Pozorište mladih puno djece, svih uzrasta….. smjestila sam se… predstava započela… dok je pjesma, djeca su i pratila…. čim je počela gluma, govor… djeca se uzvrpoljila…. u jednom trenu nastade mrak… i djeca zaplaču. naročito ona sitnija… tada se sjetih sebe kao mlade mame… i grešaka koje tada činimo .. u najboljoj namjeri, ali zaista tada ne razmišljamo……

Prva predstava koju je gledala moja kćer bila je Ivica i Marica… koliko god pripremaš dijete…. bude neuspješno.. jer vješticu nije zamišljala tako… nije shvaćala da je to samo lik … i ništa više….. i naravno udri u plač…

Druga predstava bila je pomnije birana…. Šegrt Hlapić… eeeeh… eto greške… sve je bilo divno i krasno do trenutka kad Hlapić izgovara da nema oca…. eto nje ponovo u suzama….

Dijete zaista drugačije doživljava te priče… i mi nikad nećemo moći predvidjeti reakciju djeteta… tako je bilo i sa predstavom Mačak u čizmama… ona sitnija, prepala su se duha… njegove veličine, boje glasa, maske koju je imao …. situacija je bila bolja kad se pjevalo.. tada su se i djeca razveselila …..

A ja? Među tom silnom djecom uživala sam gledajući svoje prijatelje na daskama koje život znače…