http://www.youtube.com/watch?v=39u0lYpgt1A
Ilidža… na suncu….. pomalo babljem….. u kratkim rukavima… poput guštera uživali na suncu…. teme osobne…. duboke…. spoznajne…. ne i egzistnecijalne, …. analitičke, ali ne i materijalne…..
Zna se… nije zlato sve što sja… ali…. Žuta boja soka navela je pčelu da se bez razmišljanja, onako grlom u jagode, baci u dubine svoje prirodom nametnute strasti….. Povodljivost nije baš neka vrlina, iako nerijetko zna uroditi dobrim posljedicama…. Ovaj put njih nije bilo…. Borila se protiv sebe, plivala , borila se za zrak da bi na koncu ipak posustala i izgubila bitku…
Naš razgovor time je dobio dodatnu dimenziju….treba li ići glavom kroz zid? bez razmišljanja? prepustiti se strasti, želji, volji, ljubavi, temperamentu? ili treba ipak pronać način koji će u sebi sadržavati sve što želimo, a da posljedice ne budu fatalne po nas?
Opet sam, kao i prije dvije godine, prošla kroz neku katarzu… i zaista narasla…. u mojim očima svakako, jer sam štošta naučila i spoznala… i zadovoljna sam jer sam puno postigla…. sama…… najvećim dijelom sama….., da, imala sam pomoć….. i da nije bilo i njih u mom životu, siguno ne bih bila danas ovakva kakva jesam….
Moji oklopi su donekle pali…. imali smo team building…. ja i moja lica…. i izašli smo kao pobjednici…. pamtimo bitke, pamtimo detalje, pamtimo neke poraze… ali, dobili smo rat… mi smo pobjednici…. ja sam pobjednik….
Nemam komentar osim da sam sretna za tebe…zasluzujes.
🙂
@msks: hvala ti 🙂
treba,zašto se ne prepustiti
@cutie: moguće.. ali…. postoji i Pavlovljev refleks…. koji te natjera na razmišljanje … i drugačiji pristup 🙂
lijepo, prelijepo. malo je danas ljudi za takvih razgovora 🙂
naravno da si pobjednik 🙂
sad mi dodje da se spakujem i da idem kuci 🙂