http://www.youtube.com/watch?v=tQ15Y-X_L5o
Plaka…. prije tisuću godina provedoh tamo neko vrijeme…. dovoljno da mi se usječe u memoriju…. sama pomisao je dovoljna da mi se osmijeh vrati na lice…. i sjeta…. najbolje dijelove nekoliko noći provela sam s društvom u ludom disco ritmu …..
Kretalo se u pepeljugino vrijeme…. bundeve nam nisu trebale.. imale smo svoje cipelice na obje noge… prinčeve nismo ni tražile….. ma dobro jesmo…. bilo je imperativno naći lokalnog momka da dam pomogne „ubit vrijeme“….. uz muziku, ples, … disko ritmove, lokalne ritmove….. naučili smo i plesat… i danas znam te korake…. i uvijek me razveseli muzika tog ritma i tempa… jer se vratim u tu daleku prošlost… u to vrijeme nevine bezbrižnosti, u vrijeme kad su nam se sve moguće odgovornosti svele samo na to da budemo dobri đaci i da ne zaboravimo kućni odgoj i osnove pristojnog ponašanja…
Volila bih to ponovit.. volila bih ponovo proći tim stazama jer znam….. danas ću sve to drugačije doživjet, …. sve to gledat drugim očima, … čak štaviše, tek sada … ovako odrasla i zrela … mogu zaista shvatit ono što nismo ni pokušavali, a kamoli mogli shvatit kao tinejđeri,… koga je u tim godinama briga za nekakve svjetske povijesti, baštine, civilizacije, umjetničke aspekte, ….. u tim godinama nisi ni svjestan da je upravo to osnova vlastite civilizacije i povijesti….
Danas, u ovim godinama, danas mi je to važno…. volim vratiti se u te klupe, …. nadoknaditi propušteno…. učiti iznova…..
Još jedna potvrda one naše,… one iz dječjih spomenara, ….. od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba….
Šta učini jedan sms
ponekad i manje stvari od sms navedu na duuuugggoo razmisljanje :))
Lijepo je malo živjeti u prošlosti, ne predugo, je povratak u sadašnjost gori od alko-mamurluka 🙁
Nedavno sam pisala o putovanju bas nazad u proslost…
iskustvo mi kaze da je
svako doba, najljepše doba!
a ovo dodje ka’ spomenar, ev’ veliki 🙂
Đačko doba sa periodom života do zasnivanja vlastite obitelji je ipak posebno. Neću reći da periodi poslije nemaju takođe svoje draži, imaju možda čak i veće, ali nemoguće ih je porediti jer su tako različiti, ipak, rado ih se prisjetim.
Đačko doba je ljepše jer je aps neopterećeno svime i svačime….. svime onime što nam dolazi sa prvim danom na prvom radnom mjestu, …. žrvanj će uvijek uzet svoje… 🙂
Da tačno! Ali?
Slijedeći mjesec slavim 40-tu godišnjicu braka i ni za čim ne žalim osim za danima kada su izrodi dali sebi za pravo da odlučuju o tuđim životima i sudbinama.
slažem se…. ali ako želiš o tome… javi mi se na pp, molim te 🙂