TRG RATNIKA

http://www.youtube.com/watch?v=NCPDiEz-GcE&feature=related

 

Evo mene jos uvijek u Sarajevu…. nekako mi se ne ide kuci… bas mi je lijepo ovako plandovati…. ljencariti…. uzivam bas onako …..

Prekjucer navalila kisa prvo, pa snijeg…. kisobran u punom pogonu, noge mokre, … navecer vecera u Zelje 2, pa sarajevsko u Havani…..

Jucerasnji dan, prijepodne konferencija, rucak … svedski stol… i preselila u Dal Padrino…. proglasila ga primacim salonom…. Upoznala Nermina, donijela mu film kojeg je davno zamolio, …..

Opet kafa i rucak sa dragim prijateljima…. i navecer predstava …. Trg Ratnika…..

O predstavi sam slusala, znala sam sa vise izvora o cemu se radi…. ali usprkos svemu tome… predstava je ipak bila vise od svega sto sam cula i slusala…..

Mario me, po ne znam koji put, opet oborio s nogu…. U tandemu sa Belmom, izgledaju nenadmasni…. U sat vremena, koliko traje predstava, njih dvoje odradili su desetak likova, … silne izmjene karaktera, boje glasa, mimike lica, gestikulacije, …  nenadmasni su…. divni…. raskos talenta njih oboje dolazi do izrazaja….

Ono sto plijeni paznjom je prica, prica koja je toliko osebujna, i toliko je primjenjiva na nase uslove i uvjete, i nase price… kad se zanemari onih par lokaliteta u samoj prici, kao da je prica vezana za nas…

I da, Mario me pitao, jel bilo suza, …. je priznala sam, je bilo je, kaze vidio sam ti po nosu, … rekoh krasno, i nasmijala se, ali..

Zaista prica je toliko duboka, jaka, potresna, tuzna, makar zavrsava nekim relativnim happyendom…. dubina price je ono sto plijeni…. i nadam se da ovo nece biti jedini put da sam gledala ovu predstavu….

Publika? srednjoskolci…. u pocetku im bilo sve smjesno, dobacivali, smijuljili se, ali…. kako je predstava tekla… i u njima se stvorio interes za pricu, i vrlo brzo su poceli ozbiljno pratiti… bilo je divno na izlasku slusati njihove komentare…. koliko god bili mladi, neiskusni, zaigrani, … osjetili su poruku price… a to je ono najvaznije….

i zavrsili opet u Dal Padrinu…. pri ulasku sam trazila inventarski broj …. rekose, vec ga imam…

Danas je petak, 13., moj sretan dan , ocistila auto od snijega…. zatrpan kao snjesko bijelic…. trebala bih kuci… a sve me nesto drzi… i neda da krenem…. eto me u internet cafe, na carsiji… kod hostela Sebilj….  brzo cu ja natrag… …. znam, sigurna sam ….. da cu ovih nekoliko dana opet zivjet jos nekih desetak….

e… i pozdrav mojim vjernim citateljima……